Arhiv tekstova
Novogodišnja priča
Od Mezopotamije i Egipta do Rima, u staro doba godina je počinjala proljećem. Hebreji su »prekret godine« Roš Hašana, slavili u jesen, u sedmom mjesecu, Tišri: rujan/listopad. »Slavi blagdan berbe na koncu godine – na prekretu godine – kad s polja pokupiš plodove svoga truda« (Izl 23,16; 34,22). A prvi mjesec u godini bio je Nisan: ožujak/travanj.
Kada prevlada sunčeva svjetlost i toplina, jedni su odlazili u polje raditi. Drugi ratovati: »U početku sljedeće godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat…« (2 Sam 11,1).
OLIMPIJSKA ERA: Godine su se uglavnom brojile po događajima u društvu ili prirodi: »… dvije godine prije potresa« (Am 1,1); po vladarima: »Četvrte godine svoga kraljevanja počeo je Salomon (963. -925.) graditi Dom Jahvin…« (1 Kr 6,1); »Devetnaeste godine kraljevanja Nabukonozora…« (605. -562.); »Treće godine Kira (559.-525.) kralja perzijskoga…« (Dn 10,1). Papa Hadrijan I. (772. -795.) uveo je 781. godine računanje i po godini pontifikata.
S prvom olimpijadom 1. VII. 776. prije Krista, započela je olimpijska era-razdoblje. Rimska era osnivanjem grada Rima 21. IV. 753. godine prije Krista. Nabukodonozorova era osnivanjem Babilona 26. II. 747. godine prije Krista Židovska era stvaranjem svijeta 7. X. 3760/1. godine prije Krista. I bizantska era počima stvaranjem svijeta u nedjelju 1. IX. 5508. godine prije Krista.
Promatranjem Mjesečevih mijena i Sunca odavno je ustanovljeno kako u prirodi sve biva po određenom redoslijedu. Mjesec za 354 dana, mjesečeva godina, 12 puta obiđe Zemlju. Svaki put za 29,5 dana. A Suncu za jedan (prividni) obilazak oko Zemlje treba 365 dana, sunčeva godina. Dugo je trebalo da se razlika od 11 dana između lunarne i solarne godine što više smanji.
U Babilonu je godina podijeljena na 12 mjeseci po 30 dana. I 5 slobodnih dana na kraju godine. Kombinacijom tih brojeva nastalo je i 360 stupnjeva i dioba na 60 minuta i 60 sekundi.
MJESEČEVA I SUNČEVA GODINA: Za usavršavanje kalendara važna su zapažanja nekadašnjih egipatskih svećenika. rijeme od jedne do druge poplave rijeke Nil poklapa se sa sunčevom godinom – 365 dana. A porast Nila počinje s pojavom zvijezde Sirius (Sotis) 19. VII. Nakon četiri godine Sirius se javlja jedan dan prije nego su ga očekivali. Dakle sunčeva godina traje 365Ľ dana. I već 238. godine prije Krista dodali su jedan dan svakoj četvrtoj godini.
Razlika između mjesečeve i sunčeve godine i dalje je ostala. Jer jedan mjesečev obilazak oko zemlje traje 29 dana, 12 sati, 44 minute i 2,98 sekunde, dakle više od 29 dana. A sunčeva tropska godina: vrijeme između dva uzastopna prolaza Sunca kroz proljetnu točku, traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi, dakle manje od 365 i 6 sati.
Rimska, Romulova godina imala je 10 mjeseci i počinjala je 1. III. Martius, prvi mjesec bio je posvećen bogu rata Marsu (ocu Romula i Rema). Aprilis je mjesec otvaranja, buđenja prirode. Treći je mjesec bio posvećen staroitalskom bogu Maius, zaštitniku rasta bilja. Junius je nazvan po boginji Junoni, zaštitnici rimskih žena, Rima i rimske države. Zatim su se nizali mjeseci po broju: Peti=Quintilis, Šesti=Sex-tilis, Sedmi=Septem-ber, Osmi=Octo-ber, Deveti=Novem-ber, Deseti=Decem-ber. Četiri su mjeseca imala po 31 dan, a šest po 30. Ukupno 304 dana. I 61 dan bez imena.
LUNARNI KALENDAR: Kralj Numa Pompilius (715. -673. pr. Kr.) dodao je dva mjeseca: Jedanaesti, 31 dan: Januarius, posvećen bogu s dva lica Janusu, zaštitniku kućnih vrata. On gleda i pazi kako na one pred vratima, tako i na one u kući. I dvanaesti, Februarius, 29 dana, posvećen bogu Febusu. Foibos – »Sjajni«, grčki nadimak za Apolona koga su od Grka pod tim imenom preuzeli Etruščani. Jedan je dan ostao izvan kalendara. Kada je 510. godine prije Krista protjeran rimski kralj Tarkvinije, Rimska Republika uvela je lunarni kalendar po kojoj godina traje 354 ili 355 dana. Šest je mjeseci bilo po 31 dan, pet po 29 dana, a dvanaesti je mjesec imao 23 dana: 6x31+5x29+23=354.
Razlika od 11 dana između lunarne i solarne godine dodavala se svake druge godine poslije 23. veljače. Umetnuti mjesec Marcenonius imao je 22, odnosno 23 dana. Prva godina ovog četverogodišnjeg ciklusa brojala je 354, druga 376, treća 354, četvrta 377 dana.
Godina je i dalje počinjala prvoga ožujka. Tek 153. godine prije Krista jedanaesti mjesec, siječanj, postao je prvi mjesec u godini.
RAZDIOBA VREMENA: Ponegdje se može pročitati navodni razlog zašto je došlo do te promjene. Vojnici su odbili krenuti u rat dok ne proslave 1. III., početak godine. Tada su ih zapovjednici, posluživši se lukavstvom, zapitali: ‘Zar ne znaju kako je Rim odlučio da se nova godina slavi osmi dan poslije proslave rođenja boga Sunca. (S vremenom je 1. III. postao »Dan uglednih gospođa = Dies matronalis«, a slavile su ga udane žene.)
Uz sve promjene razlika između kozmičkog vremena i kalendara, to jest razdiobe vremena, sve se više uvećavala. U prvome vijeku prije Krista ravnodnevica je već poranila za 80 dana. Kada je Gaj Julije Cezar (100.-44.) osvojio svu vlast u prostranoj Rimskoj državi i postao doživotnim diktatorom, štošta je promjenio, pa i kalendar.
Po savjetu aleksandrijskog astronoma Sozigena i rimskog Flavijusa odredio je da se između studenog i prosinca 46. godine, umetne 67 dana. Najduža godina: 445 dana.
Sljedeća, 45. godina počela je s 1. siječnjem kao i dotada, a ravnodnevica 25/26. ožujka. Godina ima 365 dana i šest sati. Tri godine imaju po 365, a svaka četvrta 366 dana. Šest mjeseci imaju po 31 dan, pet po 30 i jedan 29 dana, u prestupnoj 30, što je ubrzo promijenjeno.
NAZIVI DANA: Poslije ubojstva Cezara 15. III. 44. godine prije Krista na prijedlog Marka Antonija (82.-30.) peti mjesec, Quintilis, nazvan je Julius. A kada je 27. godine Senat dao Oktavijanu naslov Augustus, istim je imenom prozvan i šesti mjesec, Sextilis. Da bi taj mjesec s 30 dana bio jednak s Julom, dodali su mu jedan dan, oduzevši ga od veljače. Od tada sedam mjeseci imaju po 31 dan, četiri po 30 i jedan 28, u prestupnoj godini 29 dana.
Dani su nazvani: Calendae 1. dan svakog mjeseca. Nonae 7. Idae 15. u trećem, petom, sedmom i desetom mjesecu. A 5. i 13. u ostalim mjesecima. Zatim: Dan prije Kalenda, Nona, Ida, odnosno poslije. Preostali dani: »toliko i toliko dana prije K. N. I.« Tako se 24. II. datirao: »ante diem sextum Kalendas Martias«. U prestupnoj bi se godini 24. II. ponavljao: »ante diem bis sextum Kal. Mart.« Zato je prozvana »annus bissextilis«. (Sv. Matej do XX. stoljeća bio je 24. II., a do XV. stoljeća u prestupnoj godini 25. II.).
GREGORIJANSKI KALENDAR: Po Gregorijanskom kalendaru razlika sa sunčevom godinom svedena je na 26 sekundi. Razlika od jednog dana pojavit će se tek za 3320 godina.
Prema kalendaru koji je razradio Omer Hajjam, arapski astronom iz XI. stoleća, čitamo u literaturi, razlika od jednog dana pojavila bi se tek za 4500 godina.
Za kalendar Maja, Asteka, Inka, saznalo se tek u Novom vijeku. Po njihovom računu razlika bi se pojavila tek nakon 5000 godina. U jednih je ta godina imala 20 mjeseci po 18 dana i 5 bezimenih, »nesretnih« dana, kada se postilo i prinosilo žrtve bogovima. U drugih je imala 13 mjeseci po 28 dana i 1 dan koga nema u kalendaru. Postojala je i »ritualna godina« od 260 dana, s 13 perioda po 20 dana. Svake 52. godine poklopile bi se te godine. Tada bi dodali 13 dana (zaostale prestupne godine) za kojih se obnavljalo hramove i slavilo.
SVEČANOSTI: Početak godine od najstarijih vremena, iako u razno doba godine, pratile su svečanosti, jedan ili više dana. I kršćanska tradicija poznaje razne početke nove godine.
Prvi siječanj, osmi dan od Božića, stil obrezanja. Upotrebljava se od 16. st. Službeno ga je uveo 1691. godine papa Inocent XII. (1691. -1700.).
Prvi ožujak, Mletački stil. U Veneciji se ovo starorimsko datiranje koristilo sve do pada Mletačke Republike 1797. godine.
Po stilu navještenja ili utjelovljenja godina je počinjala 25. ožujka. Dok se u Pizi računalo od godine Kristova rođenja (753. od osnutka Rima), u Firenzi, Engleskoj, Škotskoj i dijelovima Njemačke, od prve godine poslije Kristova rođenja (754. od osnutka Rima). Taj je način prestao isti dan i iste godine 1749. odnosno 1750. godine.
Početak godine 1. rujna poznat je kao Bizantski stil.
U srednjem vijeku nova godina najčešće je počinjala 25. prosinca. Taj, Rimski stil ili stil rođenja, počinjao je: »Anno Domini«.
U krajevima gdje je nova godina počinjala s blagdanom Uskrsa, uskrsni stil, 35 je različitih početaka godine, jer Uskrs može biti od 22. III. do 25. IV. K tome, u Galiji nova godina počinjala je s uskrsnim ponedjeljkom.
U katoličkoj se liturgiji i danas na uskrsnu svijeću utiskuje tekuća godina. A narodi Istoka, iako se služe gregorijanskim kalendarom, obilježavaju i svoju nekadašnju novu godinu.
