Arhiv tekstova
Čović
Uspomena na Suboticu iz prve polovice prošloga stoljeća još je uvijek živa. Ona se njeguje kroz razne komemorativne programe, kulturne projekte i druge sadržaje, ali prije svega u krugu obitelji. Nažalost, stjecaj loših okolnosti htio je da pojedini segmenti padnu u zaborav. To je pogotovo izraženo u slučaju jednog ogranka obitelji Čović, koji je dao književnika (zastupljenog u Leksikonu jugoslavenskih književnika, izdanje Matice srpske), dvije časne sestre, jednu učiteljicu i jednog narodnog radnika, jednog od zastupnika na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 25. XI. 1918., čije ime je komemorirano prigodom obilježavanja stogodišnjice priključenja Vojvodine Srbiji. Svih petero bili su djeca uzornog kršćanskog para Ive i Janje, r. Stipić, koji su se vjenčali u crkvi sv. Terezije 21. VIII. 1893.
Obitelj Ive Čovića
Ive je bio željeznički radnik, a Janja je dolazila iz zemljoradničke obitelji. Imali su čak šesnaestoro djece, ali je zrelost dočekalo svega petero: Gavro (12. XI. 1896.), Marija (18. V. 1901.), Jaga (17. IV. 1906.), Mara (6. XI. 1911.) i Marko (17. XII. 1915.). Međutim, od njih su svega dvoje dočekali starost: Jaga (1926.) i Marija (11. X. 1926.) umrle su već u svojim dvadesetim, a Gavro nije prešao prag pedesetih. Međutim, od dvoje koji su poživjeli dugo, samo je Mara (3. XII. 1997.) posjetila svoje rodno mjesto još po koji put prije svoje smrti. Marko (12. IV. 1983.) je pak sklopio oči u emigraciji. Ovakav ishod, koji nosi u sebi elemente tragike, bio je prije svega posljedica vremena u kojem su živjeli spomenuti akteri. Ipak, tragičan usud obitelji nije mogao izbrisati u cijelosti njenu uspomenu. Ona živi kroz križ koji stoji pred crkvom Uskrsnuća Isusova u Subotici, zavjetnim darom uglednog starješine Ive Čovića.
Trag
Čovići su, bez sumnje, jedna od najstarijih subotičkih obitelji. Javljaju se u najstarijim zapisima krštenih, vjenčanih i rođenih. Iz toga se može zaključiti da su bili prisutni u ovim krajevima i prije odlaska Turaka i dolaska Austrijanaca. Razgranali su se tijekom vremena u nekoliko posebnih ogranaka. Nekoliko znamenitih pojedinaca je izniklo iz ovog stabla. Veterinar Grga, slikarica Jelena, liječnik Josip, katolički laik Tome i drugi. Josip je stanovao u Paje Kujundžića (danas Braće Radića) 36. Bio je između dva svjetska rata gradski fizik (liječnik) i starješina jugoslavenskog sokolskog društva. Začudo, čak i on, koji je bio režimski podoban, pao je u zaborav, kao da nije nikada postojao. Jelena »živi« gotovo isključivo u sjećanju povjesničara umjetnosti, i to samo onih koji se bave kulturnim doprinosima Subotice. Naravno, to ne znači da su Čovići ostavili slab trag u Subotici, nego naprotiv samo pokazuje da su zanemareni.
Genealogija
Podrijetlo uglednog starješine Ive Čovića se može pratiti unazad do početka 19. stoljeća. Izvjesni Martin Čović je vjenčao 11. XI. 1793. Katarinu, r. Peić Tukuljac. Martin je preminuo 23. V. 1835. u 65. godini života. Iza sebe je ostavio sina Petra, koji je rođen 28. VI. 1802. Petar je 31. X. 1819. vjenčao Katarinu, kćerku Ivana Gabrića i Marije Ivanković. Imao je sina Blaška, Ivinog oca. Blaško je 27. X. 1858. vjenčao Janju, kćerku Antuna Kujundžića i Stane Tumbas. Međutim, Janja je prerano umrla, tako da je Blaško već 16. V. 1860. vjenčao Mariju, koja je bila kćerka Matije Prćića i Marije Đukić i Ivina mater.
Ivo je umro 4. IV. 1939. u 72. godini života. Zadušnice u njegovu čast održane su 9. IV. u crkvi Uskrsnuća Isusovog u prisustvu rodbine i velikog broja hrvatskog građanstva. Među inim, bili su tu obojica senatora iz Subotice: Josip Vuković Đido i Ivan Ivković Ivandekić, koji su pripadali suprotnim političkim taborima. Ove pojedinosti samo potvrđuju da je Ive doista uživao u svojoj sredini glas kakav mu pripisuje tisak, koji je, uslijed nepristupačnosti nasljednika, piscu ovih redaka jedini izvor podataka za reljefno prikazivanje prilika u obitelji Čović.
