Arhiv tekstova
Žrtva iz ljubavi
Na nedjelju Cvjetnicu prisjećamo se Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Uistinu je to bio svečan događaj. Isus je od stanovnika toga grada dočekan poput kralja, što i jeste te, rekli bismo, dočekali su ga kako je i trebalo. Međutim, Isus dolazi ispuniti volju Očevu i zna u što će se ovo oduševljenje za koji dan pretvoriti.
Dovršenje spasenja
Cvjetnicom započinju posljednji dani pred proslavu Uskrsa. Tako su Isusovim ulaskom u Jeruzalem započeli posljednji dani njegova života. On dolazi kako bi dovršio svoje poslanje na zemlji, jer vrijeme se ispunilo. Zna da će njegova smrt biti nasilna i da će ga ovi koji mu se sada raduju vrlo brzo i vrlo lako odbaciti, ali to je sve dio Božjega spasenjskog plana na koji je on pristao iz ljubavi prema Ocu i prema čovjeku. Njegov je izbor trpjeti za spasenje ljudi.
Pavao u Poslanici Filipljanima piše: »Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu« (Fil 2,6-8). Sin Božji, druga božanska osoba, koji postoji od vječnosti, odlučuje postati čovjekom. A čovjek je Božje stvorenje, ograničen tijelom, ovim svijetom, nemoćan i podložan patnjama, a Bog ipak prihvaća iz vječnosti uzeti ljudski lik i ući u ljudski svijet. Uzima tako na sebe svu bijedu ljudskoga postojanja, u svemu jednak ljudima, osim u grijehu. Kažu neki teolozi: »Njegov pravi lik bio je prikriven slabostima njegove smrtnosti, i njegova slava prikrivena njegovom ljudskošću«. Ipak, na mnoge je načine ljudima razotkrivao svoj pravi identitet, ali mnogi od njih, zaslijepljeni svojim idealima, očekivanjima i predodžbama o Mesiji nisu ga prepoznali te su omogućili da se Božji spasenjski plan ispuni.
Isus je drukčiji od čovjeka bio i što je smrt izabrao, a za čovjeka ona je nužnost. Ljubav je uzrok ovakve njegove odluke. Sin ljubi Oca i zato mu je poslušan. To nije nužna poslušnost nego poslušnost iz ljubavi. Sin ljubi i čovjeka i zato ga želi spasiti iz njegove bijede, želi mu zavrijediti vječnost bez obzira na cijenu. A cijena je bila prvo postati čovjekom, a potom iskusiti sve ljudske patnje, osjetiti do koje granice može ići ljudska okrutnost. Iako je cijena visoka, ne odustaje, niti osuđuje čovjeka, nego ga i dalje ljubi odlučan u namjeri da ga spasi.
Žrtva za Boga
Početak dovršenja spasenjskoga plana djeluje kao da ipak neće biti onako kako su najavili proroci, kao da će muka i smrt izostati, jer narod oduševljeno kliče. No, Isus se ne da zavarati ovim prolaznim oduševljenjem, ali odlučno ulazi u grad iz kojega će uskoro izaći s križem na leđima, osuđen poput najgoreg zločinca.
Ovom nedjeljom započinje Veliki tjedan. Sve intenzivnije razmišljamo o Kristovoj muci i nastojimo ovih tjedan dana biti pobožniji i u svakom pogledu bolji. Naša je promjena često kratkog vijeka. Pobožnosti i čitanja u Velikom tjednu na nju nas potiču. No, Kristova je ljubav trajna. Svojom žrtvom spasio je svakog čovjeka, pa i nas. Zato i naša pobožnost i ljubav prema Bogu trebaju biti trajne, ne povremene i sporadične, pred blagdane. Ne bojmo se i mi žrtvovati se za Boga time što ga nećemo odbaciti, poput Jeruzalemaca, nego hrabro svjedočimo za njega uvijek i svugdje. Ljubiti znači žrtvovati se, zato nasljedujmo Isusov primjer.
