Arhiv tekstova
Od Međimurja do Beograda
U prostorijama Fondacije Antun Gustav Matoš u Beogradu u četvrtak, 30. ožujka, organiziran je program Međimurje-tragovima predaka do Beograda kojim je započeo projekt predstavljanja predjela Hrvatske odakle su se Hrvati doselili u Beograd. Prema riječima upraviteljice Fondacije Katice Naglić, projekt je prilika da Hrvati u Beogradu prezentiraju predio iz kojeg su potekli njihovi preci, a da zajednica tako upozna, vidi i doživi pojedine krajeve Hrvatske. Projekt se realizira uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Projekt je započela obitelj Sokač iz Beograda, koja je predstavila Međimurje, predio svojih korijena. Tijekom večeri Ivan Sokač, idejni tvorac ovoga projekta, je kroz slike i riječi predstavio geografski položaj, povijest, kulturu, vjerovanja, znamenite ličnosti i gastronomiju Međimurja dok su njegova djeca Filip na saksofonu, Iva na violini i Ana na klaviru nastojali posjetiteljima dočarati ovaj kraj kroz jednu drugačiju dimenziju, izvodeći uglavnom izvorna međimurska djela.
Beogradska priča obitelji Sokač počinje dolaskom bake i djeda iz Međimurja u Beograd. Ivanov djed, koji je bio građevinski radnik, sa suprugom je došao u Beograd kako bi svojim potomcima nekako osigurali bolju i izgledniju budućnost. O tome koliko je obitelji iz Međimurja u Beogradu nema preciznih podataka.
Najgušće naseljeni dio Hrvatske
Međimurje je županija na krajnjem sjeveru Hrvatske omeđena rijekama Murom i Dravom. Graniči s Mađarskom i Slovenijom, a vrlo blizu je i Austrija. Najmanja je županija i najgušće naseljeni dio Hrvatske s oko 106 tisuća stanovnika, a prostire se na površini od 730 četvornih kilometara. Županija je podijeljena na tri grada (Čakovec, Mursko Središće i Prelog) i 22 općine. Povijest Međimurja obilježila je plemićka obitelj Zrinski, a razdoblje pod njihovom vlašću u XVI. i XVII. stoljeću bilo je najznačajnije doba Međimurja.
Govoreći o najznačajnijim ličnostima Sokač je izdvojio povjesničara Ivana Novaka, skladatelja Josipa Štolcnera Slavenskog, koji je živio i u Beogradu, te etnomuzikologa Vinka Žganca, koji je sakupio više od 15.000 lokalnih pjesama poznatih pod nazivom međimurska popevka. Znamenitosti u Međimurju su Dvorac Zrinskih – Muzej Međimurja, vodeni mlinovi, kapela sv. Jelene u crkvi Sv. Jeronima s baroknim freskama Ivana Rangera, Donji Vidovec, mjesto gdje se i danas može vidjeti kako se u prošlosti tragalo za zlatom u pijescima rijeke Drave, Međerkin brijeg, Legat Rudolfa Štajnera.
Legende koje i danas žive
Međimurje je poznato i po brojnim legendama koje i danas žive u ovom kraju. Najpoznatija je legenda o zmajevima pozojima, prema kojoj gotovo ispod svakog sela živi zmaj. Legendom o zmajevima objašnjavali su podzemni tresetni požari, koji su ovo područje pogađali uglavnom ljeti i koji su trajali tjednima.
Osim o zmajevima, postoje mnoge druge legende poput legende o blagu Zrinskih, zatim o templarima koji su Međimurjem prolazili na putu svojih križarskih pohoda. Tu su i legende o pesjanekima, zločestim mrtvim dušama koje također imaju temelj u stvarnosti, tj. mongolskim napadima preko zaleđene Mure i Drave. Zatim tu su i legende o murskim deklama, vilama koje očaraju mladiće i odvedu ih u dubine Mure.
Prirodne ljepote ovog mjesta nadaleko su poznate, a područje između Mure i Drave dio je Rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav.
Međimurje je najrazvijenija županija, a treća po BDP-u u Hrvatskoj. To je poznati vinogradarski kraj i mnoga njihova vina su nagrađena Decanterom (najcjenjenije i najmasovnije ocjenjivanje vina na svijetu).
Osim priče o Međimurju, posjetitelji su mogli uživati i u međimurskoj gibanici, tradicionalnom specijalitetu tog kraja. Priča Ivana Sokača potaknula je posjetitelje da se uključe u razgovor, pa su neki podijelili svoja saznanja o Josipu Slavenskom, čiji je legat u Beogradu, dok je drugima pak to bio prvi susret s tim dijelom Hrvatske, te su ga poželjeli posjetiti i vidjeti predjele koji podsjećaju na Toskanu i Provansu, kako je i sam Sokač naglasio.
»Drago mi je vidjeti da hrvatska zajednica u Beogradu dobiveni prostor koristi za okupljanje hrvatske zajednice«, kazao je predsjednik DSHV-a i ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Tomislav Žigmanov i zahvalio svima na odazivu uz poticaj na širenje međusobnog razumijevanja, tolerancije i poštovanja na ovim prostorima.
Uz Žigmanova gosti su bili i opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu Davorka Velicki Čiček, međunarodni tajnik HNV-a Darko Baštovanović i predsjednik Mladeži DSHV-a Marin Piuković. Na potpori im se zahvalila upraviteljica Fondacije Katica Naglić.
Dvorana u Fondaciji Antun Gustav Matoš na Studentskom trgu u Beogradu bila je te večeri puna.
M. A. K.
