Arhiv tekstova

Životinjska farma 1984.

Gledanje preko plota od davnina je na ovim prostorima jedna od omiljenijih disciplina svakodnevnog života. Do Orwellove 1984. ova je bizarna aktivnost bila sama sebi svrha, a onda se prvo preselila u domenu znanstvenofantastične umjetnosti, zlokobno najavljujući ukidanje svake privatnosti i uspostavu totalitarnog sustava koji ima moć kontrole nad svim svojim podanicima. Orwell je ovo sjajno djelo pisao neposredno nakon Drugoga svjetskog rata (1949.) i sa stajališta preciznosti naslov je mogao biti i koju godinu ranije ili kasnije, pri čemu njegova suština time ni na tren nije izgubila na vrijednosti – vrijednosti nepogrešive točnosti predviđanja razvoja ljudskog roda. Za nepunih četiri desetljeća od godina naslova njegova romana 1984. se iz sfere znanstvene fantastike već odavno pretočila u našu svakodnevicu, toliko prisutnu da ju obično ni ne primjećujemo, nešto poput običnih prirodnih pojava ili pak dekoracija na fasadama koje najčešće ni ne gledamo. Kamere u bankama, mjenjačnicama, kolodvorima, državnim ustanovama, tržnim centrima, samoposlugama, kioscima, privatnim kućama... postale su Veliki brat na koga skoro više nitko ni ne obraća pažnju, jer njegovo precizno oko služi isključivo za zaštitu općeg i privatnog interesa i dobra.
U tu će svrhu, kako najavljuju iz Gradske uprave, do konca srpnja – kada je predviđen završetak radova – služiti i nove kamere koje će biti postavljene na 71 lokaciju s ciljem poboljšanja sigurnosti u prometu. Kamera će, prema najavama, biti tri vrste, a u ovisnosti o lokaciji služit će za mjerenje brzine, prepoznavanje registracijskih pločica, te za opći video nadzor. Kako se navodi, u prvoj fazi kamera za brzinu (radar) bit će postavljena na dijelu ulica Matije Gupca i Mirka Bogovića; kamere za prepoznavanje registracijskih pločica na dijelu Segedinske ceste s Ulicom 39. nova, Senćanska s Beogradskom cestom, te Beogradska cesta s Ulicom Starine Novaka dok će opći video nadzor biti postavljen na raskrižjima Beogradske ceste i Ulice Nade Dimić, Beogradske ceste i Ulice Blaška Rajića itd., itd. Porezne obveznike ova će novina stajati 271 milijun dinara (oko dva i pol milijuna eura) koji će se izvođačima plaćati u obrocima iz gradskog proračuna.
Prosječni građanin, već svikao na prisustvo kamera u samom središtu grada kao i na najvažnijim prometnicama, ovu će informaciju primiti vjerojatno s odobravanjem. I to iz jednog osnovnog razloga: ako si prav, nisi kriv. Odnosno: ako ne griješiš, ne brineš. Drugi razlozi za odobravanje i pozdravljanje ove akcije Grada idu i malo šire, a opet polaze od sebe samog: kamere će (valjda) obuzdati neodgovorne divljake na motociklima ili u automobilima da smanje gas i obrate pozornost na prometne propise i na taj način pripaze i na sebe i na sve oko njih. Ukoliko se u tomu uspije – bingo!: ulicama našeg grada cvjetat će šarenilo najrazličitijih prometala koji će bešumno kliziti cestama na radost djece i penzionera koji će mirno (na zeleno, naravno) prelaziti semafor i nastaviti svoj put od točke A do točke B kao usputnog ili konačnog odredišta. U takvom ozračju splasnut će energija mladih lavova do razine da će zatvoriti prozore na svojim autima i umjesto ultraturboglasnih narodnjaka tiho uživati u drugom stavku Beethovenove VI. simfonije (Pastorala), a kožnati motoristi neće više turirati svoje četverokotače kako bi i sami mogli čuti poj ptica s obližnjeg drveća. E, u takvoj (zamišljenoj) situaciji kamere će i više nego opravdati svrhu svoga postavljanja.
Dosadašnja praksa kod nas, međutim, upućuje na malo manje optimistične prognoze, odnosno nalaže na oprez. Na stranu pitanje koliko će stajati održavanje sustava kamera, jer to i tako nije od presudne važnosti niti su one s tim ciljem postavljene. Riječ je o naličju discipline gledanja preko plota, a koje kod nas glasi: gledaj svoja posla. Zamislimo, recimo, da neki neodgovorni vozač u skorijoj budućnosti i pored 71 nove kamere juri ulicama grada i na koncu izazove nesreću sa smrtnim ishodom. Zamislimo i da je taj vozač neko drmalo ili drmalov mladunac. Zamislimo onda i komisiju koja će na temelju snim(a)ka utvrditi okolnosti pod kojima se nesreća dogodila i označiti krivca za istu. Koliko god mogućih sličnih zamisli bilo, jedna podsjeća na vrijeme prije ‘84., vrijeme kada su zaplijenjene »švedske akcijske« filmove gledali upravo samo članovi komisije kako bi utvrdili moralno-političku podobnost istih. A nakon toga su vrpce jednostavno nestale. Kao dvije ključne minute one iz Boljevca.
Ili možete zamisliti i nešto drugo? Dobro, ni Životinjska farma nije za odbacivanje.
Z. R.