Arhiv tekstova
Slučaj s molitvenikom Slava Božja, aktivnosti somborskog Kola
29. travnja 1939. – Hrvatski dnevnik piše da se Privredni pomladak Hrvatskog radiše u Somboru (osobito tamburaška sekcija), nakon mnogih uspjeha i nastupa pred stranim publikama, odlučio predstaviti i somborskoj. Naime, 30. travnja priredit će veliku zabavu, na koju će doći mnogi hrvatski prvaci.
30. travnja 1941. – Niz peštanskih dnevnih listova piše da je 29. travnja Marko Jurić, predstavnik prorežimskih Bunjevaca u bivšoj Jugoslaviji, zahvalio »u ime Bunjevaca« vojnom zapovjedniku Subotice za obnavljanje mira i reda u Subotici. Dodao je da Bunjevci žele s »mađarskom braćom« kroz zajednički rad dijeliti dobro i zlo.
1. svibnja 1905. – Neven piše o slučaju u vezi s molitvenikom Slava Božja, kojega je kapelan sv. Jurja Ljudevit Budanović sastavio i svojim troškom izdao uz odobrenje crkvene oblasti. Naime, neki trgovci su optužili Grgu Čovića da prodajom molitvenika čini prestup protiv zakona. Prvostupanjski je osuđen na novčanu kaznu. Međutim, drugostupanjski sud (gradski senat) oslobodio ga je krivnje.
2. svibnja 1925. – Hrvatske novine (glasilo Blaška Rajića) odgovaraju na pisanje radikalskih Bunjevačkih novina: »Blaško Rajić je znao, i zna i danas, šta je on radio 1918. godine. Blaško Rajić bi se volio vratiti u ’osamnaestu godinu’, ali samo onda kada Vojvodina i prava dobije, a ne samo terete na ledja; samo onda, kada gradjani Vojvodine sami priznadu da su oslobodjeni, a ne zarobljeni, samo onda kada hiljade i hiljade njegove opljačkane braće, kojima su otrgli kruh od usta, opet dobiju taj komad kruha, samo onda, kada sirotinja, koju je vražja agrarna reforma otjerala u prosijake, opet zadobije zemljicu, na kojoj je zaradjivala svoj nasušni hljebac; samo onda, kada pravedni ljudi povrate one katoličke škole, školske, zgrade, školske i crkvene zemlje, koje su nepravedni ljudi oteli, samo onda, kada se katoličkoj crkvi vrate samostani i crkve, koje su joj oduzete; samo onda, kada se one stotine bunjevačkih sinova, koje su poizbacali iz svih zvanija i mjesti gdje su radili, izbacili samo za to što su pošteni bili i muževi, povrate na svoje položaje. Da Blaško Rajić preko ovih dubokih rana može da ’preleti jednim porugljivim osmehom’, tada on nebi bio – Blaško Rajić«.
3. svibnja 1939. – Obzor piše o najnovijoj knjizi Petra Pekića iz Subotice Povijest oslobođenja Vojvodine. Člankopisac ističe da je Pekić najplodniji hrvatski književni radnik u Vojvodini. Navodi i listu njegovih djela. »Pekić je pregledno, sustavno i kritički obradio opsežnu historijsku gradju. Jednakom ljubavlju prikazao je zasluge Srba kao i zasluge Hrvata, a tom se odlikom ponose i drugi hrvatski historijski pisci«.
4. svibnja 1927. – Politika donosi članak Stjepana Doljanina, tajnika mjesne organizacije Hrvatske seljačke stranke u Subotici. Doljanin demantira pisanje Politike od 26. travnja da je HSS imao udjela u manifestaciji smjenjivanja subotičkog gradonačelnika Dragoslava Đorđevića.
5. svibnja 1939. – Jutarnji list piše o aktivnostima Bunjevačkog kola u Somboru. Pod rukovodstvom, Stipe Matarića, činovnika Štedionice Dunavske banovine, omladina društva zabilježila je nekoliko pozitivnih rezultata. Osnovano je više sekcija, među kojima diletantska i tamburaška. Osobito je agilna diletantska sekcija. Ona je pripremila Pokojnika od Branislava Nušića. Predstava će biti održana 6. i 7. svibnja navečer u gradskom kazalištu. U Somboru vlada među Bunjevcima-Hrvatima veliki interes za ovu predstavu, jer su se diletanti Kola pod stručnim vodstvom Josipa Vidaka već nekoliko puta dokazali.
