Arhiv tekstova

Isus je put

Isus je sebe na nedjelju Dobrog pastira predstavio kao vrata ovcama, tko kroz ta vrata prođe, spašava se. Ove nedjelje Isus za sebe govori da je on put. Ljudi su u stalnom traganju za pravim putovima, za nekim rješenjima i izlazima iz onoga u čemu su se našli. Krist nam već drugu nedjelju zaredom govori da jedino za čime čovjek treba težiti i ono što ovdje na zemlji treba tražiti je on. Ako Krista pronađe, pronaći će sve ono za čime traga i što mu nedostaje.

Mjesto kod Oca

U ovonedjeljnom evanđelju Isus odgovara na nekoliko sumnji koje muče čovjeka i na koje sam ne može pronaći odgovor. Tako poručuje svojim učenicima da odlazi pripraviti nam mjesto kod Oca »Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja« (Iv 14, 1-3). Vječno je čovjekovo pitanje što će s nama biti i gdje ćemo završiti nakon ovoga života. Strah od ništavila uvijek je bio prisutan u ljudskoj svijesti. No, Isus otkriva da čovjek kada završi svoje putovanje zemljom dolazi k Ocu, a tamo ima mjesta za svakoga. Utješno je, poslije toliko nepravdi, kada se osjećamo suvišno i da za nas ovdje nema mjesta, kada se osjećamo napušteno i da nema nikoga tko bi nam pomogao, čuti od Isusa da kod Boga ima mjesta za svakoga. Sve loše što čovjek na zemlji proživljava završit će u vječnosti, jer Isus je otišao pripraviti nam mjesto kod Oca te će se vratiti po nas. On će ponovno doći i odvesti vjernika da bude sa svojim Gospodinom. Iz vjere u taj događaj vjernik strpljivo podnosi ono što doživljava u ovome svijetu, jer se raduje tome susretu u budućnosti. Tako, dakle, ne samo da čovjeka nakon ovoga života ne čeka ništavilo nego ga čeka vječna radost u domu Oca, u kojemu ima mjesta za sve one koji vjeruju.

Put, istina i život

Učenici se pitaju, kao i mi sami, kako se stiže u Očev dom. Odgovor je kratak, ali značajan, po Isusu Kristu, koji sam za sebe kaže: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni« (Iv 14,6). Dakle, Krist ne samo da pokazuje put k Ocu već je on sam taj put kojim treba ići. Ali on nije samo put nego je i istina i život. On je sve ono što nam je potrebno za vječnu radost i ono za čime na ovoj zemlji tragamo i težimo. On nam je jedini potreban da budemo spašeni. On je i život i izvor života, samo po njemu čovjek živi. Život nije tek materijalno življenje, na koje se često ograničavamo, već mnogo više od toga. Stvoreni smo besmrtni, za vječnost. Materijalni svijet na koji smo trenutno ograničeni po tijelu, samo je etapa našega života. Pravi život počinje tek nakon toga, a taj pravi život imamo po Kristu. On koji je uistinu Sin Božji, koji je zaista Spasitelj i Otkupitelj, potvrđen od Oca brojnim čudesnim djelima i naposljetku uskrsnućem, on je ona istina za kojom čovjek traga od postanka svijeta. Traganje nije više uzaludno tumaranje u mraku. Krist nam se objavio i darovao svojom žrtvom i uskrsnućem.
Da bi čovjek baštinio plodove spasenja koje nam je osigurao Isus Krist, da bi kada dođe punina vremena pronašao svoje mjesto u Očevu domu, potrebna mu je vjera. Samo vjerom možemo prihvatiti koračati putem spasenja, uz sve prepreke na koje na njemu nailazimo, samo vjerom možemo prihvatiti da nas prava radost očekuje u Nebu, a sve što je ovdje samo je prolaznost. Zato molimo za snažnu vjeru u Krista, kako se nikada ne bismo odijelili od Krista.