Arhiv tekstova

Život na Marsu

Još malo pa ću moći reći da živim u autu. Tko radi što, ja se samo pakiram. Ne znam gdje mi je kuća sada. Ne znam da li da kažem da idem kući kad se vratim u Segedin ili kad odem u Sombor. Kuća je vjerojatno Sombor. Ali trenutno se život više događa u Segedinu. Zbunjujuće je malo.
Za dva dana krećem na Vogalongu. Veslat ću maraton od 30 kilometara, a da pri tome nisam ništa trenirala mjesec i pol dana. Bit će to veliki izazov. Putujem sama sa silnim autobusima Mađara. Mađarski ne znam, oni su slabi s engleskim, a ja se veoma veselim ovoj avanturi.
O drugim temama mi je teško pisati, a o onome što me čeka ne želim unaprijed pisati. Iskoristit ću ideju iz lagera, tim više što sam se već dugo veselila ovoj temi. Izdvajam četiri najbolje planinarske ture u Hrvatskoj. Naišla sam na njih kao preporuku za proljetno planinarenje, a mislim da su podjednako dobre i za ljeto i za jesen.

Pogledi s visine

Na prvo mjesto stavljam planinarenje na Vaganski vrh, najviši vrh Velebita. Velebit mi je dugo omiljen iz meni nepoznatih razloga. Mislim, divim mu se, ali me nešto neobjašnjivo zove. Najviši vrh Velebita ima nadmorsku visinu od 1.757 metara i nalazi se na jugoistočnom kraku planine. Uz njega, moramo spomenuti i vrhove Badanj, Malovan i Sveto brdo.
Sama okolica vrha izgleda kao visoravan, pokrivena travom, a pogled koji pruža je nevjerojatan. Doduše, pogled prema moru je nešto slabiji zbog visoravni s morske strane Velebita, ali je zato pogled prema Liki fantastičan. Ima nekoliko staza koje vode do vrha, a po onome što sam istražila najbolji izbor je preko Velikog Rujna i iz kanjona Paklenice. Jednako su popularne staze koje idu od Visočice ili s ličke strane iz mjesta Medak.
Koliko obilazim Pelješac, postaje nevjerojatno. Uporno ga gledam sa svih strana, a nikako da kročim na njega. Možda mi pođe za rukom ove godine, kada budemo veslali Maraton lađa. Nadam se da hoće.
Brdoviti krški pejzaž daje slici Pelješca jedinstvenu slikovitost, a planinarski raspoložene posjetitelje zove na planinarske avanture. Dakle, plan je odmah uzeti sve što Pelješac ima za ponuditi, pa i osvojiti njegov najviši vrh, a to je Sveti Ilija. Nalazi se na nadmorskoj visini od 961 metra. Uspon na vrh moguć je iz tri glavna smjera: iz zaselka Urkunići istočno od sela Ruskovića i ovaj uspon je najstrmiji, iz Karmena i Bilopolja ili iz Gornjeg Nakovnja, 6 km sjeverozapadno od Vignja.
U starijim zemljovidima mogu se pronaći nazivi Zmijino brdo (Monte Vipera) i Perunovo brdo. Ovaj naziv potječe iz pretkršćanskog doba kad je vrh bio kultno mjesto staroslavenskog boga gromovnika, a sadašnje službeno ime vrh je dobio po kapeli svetoga Ilije.
Buzetska staza sedam slapova na popisu je mnogih planinara i smatra se najljepšom stazom u Istri. Obilježavana je u razdoblju od 2006. do 2007. godine, a na svom putu prolazi pored prekrasnih prirodnih ljepota rijeke Mirne i njezinog pritoka rijeke Drage. Cijela staza nudi pravo uživanje u razigranom riječnom koritu, napuštenim istarskim selima, Napoleonovu mostu, popularnom izletištu Kotli i mnogim drugim prirodnim ljepotama. Staza je kružnog oblika i duga je oko 15 kilometara.

The life on Mars

Dovoljan je sam naziv da poželite kročiti na ovu stazu. Ona se nalazi na otoku Pagu i duga je 9,3 kilometra. Riječ je o kružnoj stazi prekrasnih pogleda na okolne plaže, more i prostranstva. Produbljena je sa 100 metara ferate, prvom feratom koja je smještena iznad mora u Hrvatskoj. Prelijepo je opet pisati o Hrvatskoj, a još je ljepše njome koračati. Nadam se da ću je pošteno iskoračati ovog ljeta.
Gorana Koporan