Arhiv tekstova

Narodno kazalište

Početak kazališnog života u Subotici datira još iz davne 1747. godine, zahvaljujući Franjevačkom samostanu i prvim predstavama koje su u njemu organizirane i postavljene na scenu. Ali razvijanjem grada i uvećavanjem broja njegovih žitelja, gradske vlasti sredinom 19. stoljeća uviđaju kulturnu potrebu za izgradnjom stacionirane zgrade budućeg gradskog kazališta i trajnog rješavanja problema igranja predstava u neodgovarajućim scenskim prostorima (dvorana Gimnazije, gostione i sl.). I onda se dogodila povijesna 1854. i podizanje velebne zgrade, na pijeskom posutom terenu nekdašnje Rogine bare. Prema projektu Jánosa Skultetija i unutarnjem uređenju majstora Györgya Telepija, objedinjena je zanimljiva cjelina hotela i kazališnog objekta (Szálloda a Pest városhoz) »brandiranog« nadaleko prepoznatljivim korintskim stupovima. Svečano otvorenje kazališne zgrade upriličeno je 16. prosinca iste godine predstavom Miklósa Josike A két barcsay (Dvojica iz Barcsa). Tijekom sljedećih pedeset godina u gradskom kazalištu su igrane brojne predstave gostujućih mađarskih kazališnih družina i sedamnaest gostovanja Srpskog narodnog pozorišta iz Novoga Sada, i sve to vrijeme je iznad stupova stajao reklamni natpis hotela. Natpis kazalište postavlja se tek 1904. godine kada je kazališna zgrada temeljito preuređena, a broj mjesta u gledalištu znatno povećan. Nažalost, u novom prostoru predstave su igrane samo deset godina, jer ga je veliki požar 1915. godine u potpunosti ruinirao. Kako je bilo ratno vrijeme, za potrebe »kazališnog kontinuiteta« pristupilo se preuređenju velike hotelske dvorane (nastala je nova pozornica od 70 m2 i 384 sjedala za gledateljstvo). U ovom privremenom ambijentu odvijao se kazališni život sve do siječnja 1927. godine kada je predstavom Carska nevesta (Rimski Korsakov) u izvođenju Narodnog pozorišta iz Beograda svečano otvorena nova kazališna zgrada. Završetak Prvoga svjetskoga rata donio je i znakovitu promjenu u pogledu kraja kontinuiranog igranja predstava isključivo na mađarskom jeziku i počinju se igrati predstave i na hrvatskom i srpskom jeziku. Prvu takvu predstavu odigralo je Bosansko-hercegovačko pozorište koje će u razdoblju od 22. prosinca 1918. do 2. veljače 1919. pred subotičkom publikom nastupiti s ukupno 22 dramska djela. Repertoar te prve, povijesne sezone stvaranja osnova budućeg Narodnog kazališta – Népszínháza, igrana su djela hrvatskih i srpskih autora: Hasanaginica, Mrak i duše, Smrt majke Jugovića, Osloboditelji, Knez Ivo od Semberije, Ivkova slava, Novi red, Običan čovjek, Protekcija, Šokica, Graničari i Đido.
U drugoj sezoni (1919./20.) gostovalo je Vojno pozorište (Petra Hristilića), dok je treću sezonu (1920./21.) obilježilo gostovanje ansambla Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka zbog čega je tadašnji načelnik ministarstva prosvjete, poznati komediograf Branislav Nušić, upravi osječkog HNK-a uputio ukor zbog nastupanja u Subotici. I tako su se sljedeća dva desetljeća nizala gostovanja na subotičkoj kazališnoj sceni, sve do 1945. godine kada se konačno utemeljuje stalni glumački ansambl, nakon odluke Predsjedništva AP Vojvodine o formiranju ansambla Hrvatskog narodnog kazališta i Mađarskog narodnog pozorišta. Prva odigrana predstava bila je Matija Gubec (Mirko Bogović) u režiji Branka Špoljara, postavljena 28. listopada iste godine. Dan kasnije, Mađarsko narodno pozorište je odigralo premijeru Plesa vještica (Béla Balázs) u režiji Lászlóa Patakija. Odlukom Izvršnog odbora AP Vojvodine 1. siječnja 1951. godine spajaju se dva postojeća ansambla u jedinstvenu kazališnu kuću, Narodno kazalište – Népszínház. Prema Statutu kazališta, donesenom 1958. godine, Hrvatska drama prerasta u dramu na srpsko-hrvatskom jeziku, a Mađarska drama postaje Drama na mađarskom jeziku. U sljedećim godinama odigrane su brojne predstave na velikoj i maloj kazališnoj sceni sve do početka 21. stoljeća, kada će se zbog dotrajalosti originalne zgrade i tehničke neispravnosti pristupiti procesu njene potpune rekonstrukcije koja još uvijek nije završena. Premijernom predstavom Buba u uhu, Drame na mađarskom jeziku kazališni ansambl se 5. svibnja 2003. godine seli na preuređenu scenu Jadran, u nekadašnjoj dvorani istoimenog gradskog kina. Na istoj sceni se i danas održavaju sve predstave drame na oba jezika.               
D. P.