Arhiv tekstova

Iskustvo koje će se pamtiti

Međunarodni projekt Erasmus+ koji nosi naziv Povratak korijenima privodi se kraju. Posljednje putovanje u nizu bilo je od 22. do 26. svibnja, kada su djeca iz Vojvodine, Hrvatske i Italije posjetili svoje prijatelje, partnere u projektu u Austriji. U ovaj projekt već treću godinu uključeni su učenici cjelovite nastave na hrvatskom jeziku iz OŠ Ivan Milutinović iz Subotice, koji su danas sedmi razred, a kada je projekt počeo bili su učenici četvrtog razreda. 
Nakon projektom planiranih putovanja u Hrvatsku (Bakar), Srbiju (Subotica), Italiju (Palata) putovanja su završili u Austriji (Veliki Petersdorf). 
Bili su gosti muzičke škole Musikmittelschule Großpetersdorf u kojoj učenici pohađaju sate hrvatskog jezika.
Na posljednje putovanje išla je već uhodana ekipa koju čine: Iva Bačlija, Borna Dulić, Lucija Vuković, Andrija Ivanković, Luka Kujundžić, Pavao Piuković, Tijana Stantić i Magdalena Suknović, te s njima učiteljica Sanja Dulić, razrednica Jelena Vidaković Mukić i nastavnica Dalija Čović-Benko. 

Razlike su nas spojile

Kada su gotova sva putovanja učenici koji su imali prilike putovati, družiti se i upoznati druga mjesta kao i vršnjake, ispričali su nam i svoje dojmove i prezentirali što su sve vidjeli.
»Prvo smo putovali u Hrvatsku, pa su svi bili kod nas i onda smo išli u Italiju i sada Austriju. Kod nas je uvijek išla i bila domaćin ista ekipa, a iz drugih država su se uglavnom mijenjali, mada ne svi nego samo dio njih. Sa svima smo se sprijateljili, a s nekima nam je teško pao rastanak, te je bilo i smijeha i suza i svega. Sada u Austriji smo dobili od domaćina platnene torbe za tjelesno i onda su nam se na njih svi potpisali, te imamo i takvu lijepu uspomenu«, priča Lucija, dok se Borna nadovezuje: »Kako smo obilazili razna mjesta i gradove gdje su naseljeni Hrvati susreli smo se s moliškim Hrvatima u Italiji, u Austriji s gradišćanskim Hrvatima, kod nas su oni imali prilike vidjeti nas – bunjevačke Hrvate, a u Hrvatskoj smo bili s ‘originalnim’ Hrvatima«, pojašnjava Borna i nastavlja: »Tijekom ovih putovanja stekli smo nova iskustva, posjetili nova mjesta, gradove, države i puno toga vidjeli i obišli. Uglavom nam je bilo dobro«.
Iva Bačlija pojašnjava i što su to vidjeli: 
»Kada smo bili u Hrvatskoj, posjetili smo otok Krk, Njivice, vidjeli smo Baščansku ploču... Mi smo njih vodili u Novi Sad na Petrovaradinsku tvrđavu i u katakombe, a u Italiji smo obišli Termoli – grad na Jadranskom moru, a u Austriji smo posjetili Beč i išli metroom do Schönbrunna, gdje je živjela Marija Terezija, no nažalost nismo mogli ući unutra, ali smo bili u dvorištu«.
»U Austriji mi je bilo bolje nego u Italiji, ali ipak ću reći da nije bilo savršeno. Austrija mi se kao država sviđa, jer je puno uređenija nego što je naša. Moja zamjerka za posjet u Austriji jeste jer smo stalno imali iste radionice – odnosno pripremu za mjuzikl. Najviše mi se svidio hotel, Beč i druženje«, priča Pavao. 
Kada je već spomenut mjuzikl, kako su sudionici ispričali, za vrijeme boravka u Austriji svi skupa su pripremali mjuzikl koji su na zajedničkoj priredbi i skupa izveli. 
»Mjuzikl je obuhvatio glumu, pjevanje i igru. Imao sam ulogu drugog miša. Tema mjuzikla je bila ljubav, odnosno miš se zaljubio u mačku i onda mu mi svi pokušavamo objasniti da će ga mačka kad-tad pojesti. Bilo je interesantno i zanimljivo iskustvo, samo su nam iste radionice brzo dosadile«, iskren je Borna.
Što je ono po čemu se oni međusobno razlikuju pojasnila je Magdalena: 
»Razlikujemo se po naglasku, jeziku... Imali smo prilike vidjeti što i kako oni uče, što rade na nastavi, čak smo i dobili njihove udžbenike. Oni, (osim učenika iz Hrvatske) svi slabo govore hrvatski jezik, te smo se uglavnom sporazumijevali na engleskom jeziku, njemačkom... Jako malo znaju hrvatski, a i to što znaju je na njihovom dijalektu i onda ih mi gotovo ne možemo razumjeti, istina, ni oni nas. Imali smo prilike upoznati se i s njihovim običajima koji čak imaju sličnosti s našima. Ono što me najviše dojmilo jesu njihove škole koje su uređene, koje nisu ispisane kao naše, i što oni svi čuvaju školu i školsku imovinu«, priča Magdalena. 

U izradi kuharica i rječnik

Osim ovih sjajnih putovanja sudionici ovog projekta skupa izrađuju i Razlikovni rječnik, te Kuharicu tradicijskih jela. 
»Pravili smo svi skupa razlikovni rječnik, zapravo svatko od nas drugačije kaže određenu riječ ili ako imamo slične riječi one imaju različito značenje. Teško nam je bilo razumjeti jedni druge«, pojašnjava Tijana, a razlikovni rječnik će biti na sva četiri govorna području, te na engleskom jeziku. 
Kuharica će biti tiskana i određeni recept će biti na svim dijalektima i na engleskom jeziku, a kada su u pitanju recepti, sugovornici su nabrojali da su za ovaj projekt kuhali i pridodali recepte od tradicijskih jela našeg podneblja. Tako će se u kuharu naći: tarana, krumpirača, uzlivanca, listići, baratfile, ćoravi paprikaš... 
Kada smo kod jela, Andrija kaže kako se i hrana razlikuje na svakom od spomenutih područja. »Iskreno, kakva je hrana bila u Hrvatskoj se više niti ne sjećam, ali pretpostavljam kao i naša ili bar vrlo slična. U Italiji je svaki dan bilo predjelo, glavno jelo i desert, a predjelo je uvijek neka pasta  (neka vrsta tijesta), za glavno jelo je bilo meso, a desert im je bio najbolji. Iznenadilo me je da je u Austriji kuhinja slična našoj, pa mogu reći da je sve bilo dobro.« 
»Mislim da je sveukupno bilo super. Upoznali smo nove prijatelje i s nekima smo u kontaktu. Sve novo nam je bilo u Italiji i Austriji, a Hrvatska nam je već poznata i bliska. Najdulji put smo prešli da stignemo do Italije, ali uglavnom smo se uvijek zabavljali u autobusu, pa je i to brzo prošlo«, pojašnjava Luka. 
Tako su nam svoju priču o putovanjima i iskustvu, koje rijetko koji sedmaci imaju, ispričali već stari znanci, a uz to obećali su da će nas pozvati i na promociju kuharice i Razlikovnog rječnika. 
Razrednica Jelena Vidaković Mukić je imala samo dodati kako je već i za rječnik i kuharicu sve spremno i da odraslima ostaje sve to završiti, kao i »brdo« papirologije kako bi projekt i opravdali, no, za djecu je najvažniji dio gotov. 
Projekt Erasmus+ financira Europska unija, a osnovni cilj ovog projekta je povezivanje hrvatskih nacionalnih manjina koje žive izvan teritorija Hrvatske radi očuvanja kulture i hrvatskih dijalekata koji doprinose raznolikosti hrvatskog jezika. 
Ž. V.