Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Svadba u Vukovom šoru

U Žedničkoj pustari, prema Bačkoj Topoli, nalazio se Vukov šor. Bio je to šor s puno salaša u kojima su, kako mu ime i kaže, najviše živjele obitelji prezimena Vukov. Bilo je ondje prdačnih prezimena Vukov poput Grbošovi, Peračini, Paterovi... Povijesnih podataka o ovome šoru ima malo, a ono što je poznato je da je već 1909. ondje izgrađena škola. Poznata je bila pod imenom »Vukova«, jer je zemlju gdje će se graditi dao Marko Vukov, te »Crvena škula« jer je građena od crvene opeke. Danas škole više nema, kao ni brojnih obitelji u šoru. Njegovi stanovnici su se sredinom i krajem 20. stoljeća sa salaša selili u najbliže selo Žednik u kojemu je i danas prezime Vukov najčešće. 

Kolo za početak

Uspomene na šor i način života u njemu najbolje prikazuju fotografije, a naša sugovornica Marga Sudarević, rođena Vukov iz Vukovog šora u svojoj kući u Žedniku čuva pravo bogatstvo kada su stare fotografije u pitanju. 
Izdvojili smo fotografiju svadbe s početka 1960-ih. Marga ju čuva, jer se na njoj vide njezini stric i strina Ivan i Đula (rođ. Lulić) Vukov koji su u svadbi bili stari svat i starosvatica. Svadbu je pravila obitelj Tot, ženili su sina Stipana. 
Fotografija je snimljena tijekom dana, s početka veselja u dvorištu mladoženje Stipana Tota. Na njoj se vide brojni svatovi koji igraju ispred šatre. Muzičari su u sredini kola, a pored tambura vidi se i harmonika i violina – nekada je čest slučaj bio da tamburaši sviraju s gudačima koji su najčešće bili Romi. Uočava se da većina žena ima povezanu maramu na dva kraja, odnosno da su bile u bunjevačkoj narodnoj nošnji. Nekolicina muškaraca ima šešir na glavi, a jedan je odložen i na šatri. Večera i kasnije veselje je nastavljeno u šatoru koji je prikladno ukrašen. Iza svatova vidi se salaš koji je bio pokriven trskom. 

Vjenčanje nedjeljom

Kako nam sugovornica Marga pojašnjava, svadba je bila u nedjelju jer je takav bio običaj nekada. Toga dana bilo je crkveno vjenčanje, dok bi se građansko obavilo nekoliko dana ranije, uglavnom četvrtkom samo s kumovima, bez ikakve svečanosti. 
Svadba je nekada bila odvojena, posebno se sve organiziralo za mladinu i mladoženjeninu stranu. Nedjeljom je veselje započinjalo u deset sati okupljanjem uzvanika. U 12 sati je bila užna nakon koje su gosti s muške strane išli u oblazače. Tom prigodom se ljubi snaša i dariva, nakon čega dolazi i mladoženja s prijateljima, mastalundžijama te je prosi. Svekar i svekrva tom prigodom nisu išli kod mlade već su je darivali nakon vjenčanja kada dođe u njihovu šatru. 
Gosti s jedne i druge strane skupa su bili tijekom vjenčanja i okrećanja. Nakon torte, u ponoć je bilo okrećanje u šatri kod mladoženje a gosti s ženske strane koji dođu zvali su se pođani. Nakon okrećanja pođani su išli natrag, u žensku šatru i svatko bi nastavio veselje u svojoj šatri. Često su svadbe znale trajati 24 sata pa i duže. 
J. D. B.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika