Arhiv tekstova

Za malo – Atena – I. dio

Da se vremena mijenjaju zaslužne su i okolnosti koje živimo. Tako su, u ta neka prošla vremena, moje okolnosti bile takve da sam jurila s jedne na drugu destinaciju. Ova, nova, trenutna vremena su takva da mi izmiču mnoge destinacije, a ljudi oko mene putuju na sve strane. I ne, ne mogu biti zavidna u smislu da mi je krivo što oni putuju, ali uvijek osjetim neku žal što i ja ne idem. Ne mogu tu svoju osobinu ugasiti, pa ne mogu. Ali ono što mogu je da klikćem po tim destinacijama i da ih istražujem klikom.

Atena

Ovaj grad bogova, mitova i legendi ne treba svoju promociju. Na mapi je mnogih, kako poslovnih tako i privatnih i turističkih putovanja. Nalazi se u prefekturi Atika i okružen je planinama Aegalo, Parinta, Penteli i Himatus, od kojih je najviša Parinta proglašena i nacionalnim parkom. 
Višemilijunski grčki glavni grad gleda na Egejsko more, ima mnogo atrakcija i pravo je kulturno-povijesno čudo.
Alfa svakog dolaska u Atenu je svakako Akropolj, grad na brdu s kojim sve počinje. Nalazi se na 150 metara nadmorske visine, gdje stoljećima počiva čitav arheološki kompleks građevina. Akropolj je konačan oblik dobio u 5. stoljeću prije nove ere, u vrijeme jednog od najvećih starogrčkih državnika i vojskovođa – Perikla. Akropoljski kompleks čine: Partenon, Erehtejon, Hram Atine Nike, Propilejeva kapija. To znači da već posjetom Akropolja imate priliku vidjeti sve nabrojane znamenitosti.
Partenon je najsavršeniji starogrčki hram, izgrađen je u čast božice Atene. Od prvih temelja do danas ova je građevina preživjela specifične povijesne okolnosti. Njegova gradnja trajala je oko 15 godina da bi konačni rezultat dosegao vrhunac starogrčke umjetnosti u dorskom stilu. Nekoliko puta rušen, pretvoren u kršćansku crkvu, a zatim u džamiju, Partenon je uistinu šarolika atrakcija. Iako je više puta rekonstruiran, do danas je ostao dominantna građevina na Akropoli, a ujedno i jedan od najvećih svjetskih spomenika kulture.

Žene kao stup hrama

Šetnja kompleksom Akropole ne smije proći bez posjeta njegovoj najmlađoj građevini, hramu Erechtheion, prepoznatljivom po svojim stupovima u obliku ženskih figura. Kako do sada nisam skrivala, obožavam mitove, legende, sve priče o tome kako se nekada živjelo ili u što se vjerovalo. I koliko god su maštoviti, uvijek dijelom znam kako je to izmišljeno, barem većim dijelom. No, kad je Atena u pitanju, bilo bogovi ili ljudi, vjerujem u svaku priču. Tako se uz Erehtejon vežu priče o karijatidama – kipovima koji su dobili ime po snažnim i lijepim ženama iz Karije s kojima su Grci sklapali brakove. Njihova snaga tijekom perzijske opsade Grčke inspirirala je umjetnike da umjesto stupova na kojima bi počivao cijeli hram Erechtheion klešu simbolične figure i nazovu ih karijatidama. Ukupno šest »sestara« karijatida držale su krov i trijem hrama, sve dok lord Elgin nije oskrnavio hram i ukrao jednu od statua. Prema legendi, ostalih pet sestara kipa je plakalo, a oteta sestra je neutješno molila za pomoć. Kasnije je na njegovo mjesto dodan šesti kip. Prema vjerovanju, plač pet sestara neće prestati dok im se ne vrati prava sestra. Šesti ukradeni kip danas se nalazi u Britanskom muzeju u Londonu, a brojne molbe i peticije da se vrati u prvobitno stanje ostale su bez uspjeha.
Još nekoliko interesantnih priča o Ateni i njezinim građevinama mi neće dati mira dok ih ne podijelim, pa ih ostavljam za naredni broj.
Gorana Koporan