Arhiv tekstova
Nesretni penali
Slabijim izvođenjem udaraca s jedanaest metara hrvatska nogometna reprezentacija poražena je u nedjelju navečer od Španjolske (0:0, 0:0, 4:5) u finalnom susretu završnog turnira najboljih selekcija Lige nacija u sezoni 2022./23. Nakon sretnih završetaka penal serija na svjetskim prvenstvima u Rusiji 2018. i Kataru 2022., ovog puta je »sreća« bila na strani protivnika. Presudili su promašaji Majera i Petkovića, pa se vatreni moraju zadovoljiti naslovom viceprvaka. A bili su nadomak velikom cilju...
Nastup u Nizozemskoj
Generalno gledano niti jedan iole objektivniji navijač ne može biti nezadovoljan nastupom Hrvatske na finalnom turniru najboljih reprezentacija Lige nacija za proteklu sezonu. Velika pobjeda izborena u produžetcima polufinala protiv domaćina Nizozemske (2:2, 4:2) jedna je od najboljih utakmica ove generacije, a snaga povratka nakon nespretno primljenog izjednačujućeg pogotka u posljednjim trenucima najbolje je iskazana dominantnom izvedbom u dodanom dijelu susreta. Plasmanom u finale ispunjen je prvi dio plana izbornika Dalića i cijele hrvatske nogometne javnosti, iako to uopće nije bila lagana zadaća. Jer domaćin Nizozemska nije izgubila više od 30 susreta na domaćem terenu (u Rotterdamu), a Modrić i vatreni, potpomognuti s navijačkim uraganom od 20.000 fanova na crveno-bijelim tribinama, prekinuli su taj impresivni niz i dokazali svoju kvalitetu. Par dana kasnije stigao je na red i veliki finalni obračun protiv, za Hrvatsku, uvijek neugodnih Španjolaca. Susret je bio dostojan završnice novog velikog natjecanja svih europskih reprezentacija, igrao se tvrdi nogomet na svaku loptu s jasnim usmjerenjem obrane svoga gola. Hrvatsko srce protiv španjolske »tika-take«. I tako punih 120 minuta. Bez golova u regularnom dijelu igre, potom i »čistih mreža« u produžetcima. I onda su, ponovno, došli ti famozni penali koji su svih proteklih godina, ruku na srce, završavali u korist Hrvatske. Nažalost, ovoga puta pobjedi se ispriječio odlični španjolski vratar Unai Simon koji je bravuroznim reakcijama zaustavio udarce Lovre Majera i Brune Petkovića i tako odlučio pobjednika. Španjolska slavi, Hrvatska tuguje. Osobito je tužan bio kapetan Luka Modrić, koji je u Nizozemskoj odigrao 2 x 120 minuta (u prvom susretu je zamijenjen u 119. minuti) i na koncu se nije uspio konačno okititi jednim trofejem u najdražem crveno-bijelom dresu s kockicama. A dva puta im je bio tako blizu...
Hrvatska nogometna priča se nastavlja...
Upravo tako. Još jedna medalja s velikih natjecanja (ukupno tri za pet godina u Dalićevoj eri) potvrda je kako i ova generacija ima pravo pretendirati za najviši pijedestal. Prilika je već na Europskom prvenstvu u Njemačkoj iduće 2024. godine, a prije svega se do tamo treba i stići kroz aktualne kvalifikacije u kojima su glavni rivali Turska i Wales. Ipak, ne treba podcijeniti niti Latviju s kojom se 8. rujna igra doma sljedeći službeni susret (kvalifikacije za EP), a posebice niti gostujući susret 11. rujna kod Armenije (kvalifikacije). Jer, pogledamo li u prošlost kvalifikacijske povijesti vatreni su najslabije igrali protiv tzv. malih protivnika (sjetimo se Malte, op. a), a upravo se preko tih već »osvojenih bodova« tek treba stići do velikog natjecanja. Također, slijedi i gostovanje Walesu koji je šokantno uzeo bod na gostovanju u Hrvatskoj, pa sve u svemu slijedi zanimljiva nogometno-reprezentativna jesen i nastavak hrvatske nogometne priče. Hoće li u tim susretima kapetansku vrpcu nositi i vatrene predvoditi Luka Modrić znat ćemo u dogledno vrijeme kada se najbolji hrvatski nogometaš svih vremena bude obratio javnosti. Vjerujemo i nadamo se kako mu oproštaj nije na umu...
D. P.
