Arhiv tekstova
09.05.2003
Kružeća pronevjera
Izgleda da smo uhvaćeni s rukama u tuđem džepu. Najnovija afera – šećerna – kojoj je središte, eto, opet kod nas, u zapadnim medijima nazvana je »bestidnom prevarom trgovaca s Balkana«. Posljedica – tromjesečna zabrana povlaštenog izvoza šećera u Europsku uniju iz Srbije i Crne Gore. Nedavno se slično dogodilo i u Hrvatskoj, EU je reagirala, ali to tada nije bila dovoljna opomena i za susjede s ove strane Dunava. Tajnoviti posao sa šećerom očito se nekima osladio.
A stvar je, kako isplivava, vrlo jednostavna: šećer kruži iz Europske unije u SCG i nazad, a pri svakom krugu netko skine proviziju. Neimenovani funkcioner OLAF-a (Ured EU za suzbijanje pronevjera) izjavio je da postoji »utemeljena sumnja da se vrši kružeća prevara, a to znači da se iz EU, uz velike premije, izvezeni šećer u zapadnobalkanske zemlje prikazuje kao da je podrijetlom iz tih zemalja i bez carine se ponovo uvozi u Europsku uniju.
Isti funkcioner OLAF-a je, iako ovaj Ured konkretne podatke ne objavljuje, operaciju podrobno i opisao, naglasivši da je bilo slučajeva i da su kamioni sa šećerom uvezenim iz EU odmah iz Srbije vraćani kao »domaći izvoz« u EU, ali tako što su samo kao gornji sloj tovara, na kamion stavljane vreće s pravim domaćim šećerom, dok je ispod ostao isti, u EU upakirani proizvod.
Povlašteni režim, koji je SCG uživala prilikom izvoza u EU vlastitih viškova šećera, sada je, dakle, ukinut, a šteta je nemjerljiva. Ne samo zato što je izgubljen, makar i privremeno, dobar posao i za državu značajan novac, nego je državni kredibilitet dodatno uzdrman. Povlašćeni uvoz iz SCG u EU trebala je biti pomoć Zapada koja će stimulirati ovdašnje proizvođače i izvoznike, a dogodila se sramota. Opća je ocjena europske administracije da je u ovom slučaju riječ o »korištenju preferencijalnih trgovinskih sporazuma za nečasne svrhe«.
Ostane li zabrana uvoza od strane EU na snazi i nakon tri mjeseca, domaće će šećerane zadesiti velika nepogoda, s obzirom da se nakon ovogodišnje kampanje prerade šećerne repe u nas očekuje čak 200.000 tona viška šećera. Bez povlaštenog statusa u Europskoj uniji, dobrog kupca neće biti na vidiku.
To što ovaj biznis nije mogao biti jednostran, što je, dakle, i s europske strane moralo biti zainteresiranih subjekata s ljepljivim prstima, za nas ni najmanje ne smije biti bitno. Naše je da istraga o slučaju bude nezavisna i neometana i da se odgovornima, ako se prevara dokaže, sudi. Na zapadnoj strani to će se, bez sumnje, i dogoditi. A u zemlji u kojoj se šećerane kupuju za po 3 eura, valjalo bi, ako ništa drugo, objelodaniti sve putove koje taj slatki proizvod prolazi.
