Arhiv tekstova

Umjesto preispitivanja, prikrivanje istine

Okrugli stol u organizaciji pokreta Novi optimizam, posvećen analizi proruskog narativa u Srbiji, a u kontekstu agresije Rusije na Ukrajinu održan je u ponedjeljak, 19. lipnja, u prostorijama Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec u Tavankutu. Istoga dana je u galeriji Udruge održana i izložba ratnih fotografija iz Ukrajine na kojima su prikazane sudbine ljudi i razmjere razaranja gradova, sela, naselja, kulturne baštine... Izložbu je otvorio veleposlanik Ukrajine Volodimir Tolkač.
Organizator skupa, predsjednik Novog optimizma Branislav Guta Grubački rekao je kako je rasprava na okruglom stolu posvećena analizi položaja i stavova Srbije u agresiji Rusije na Ukrajinu i kritičkom pristupu politikama koje udaljavaju Srbiju od EU i vrijednosti mira, slobode i istine.
»Želimo potaći otvorenu i društveno relevantnu razmjenu mišljenja novinara, analitičara, stručnjaka, povjesničara i kulturnih radnika, zasnovanu na činjenicama, s ciljem produbljivanja razumijevanja navedenih tema, kako bi se artikulirali zaključci o proruskom narativu u Srbiji i na koji način takvo stanje promijeniti.«
Na tribini su govorili povjesničarka Olga Pintar Manojlović, politolog i novinar Boris Varga, novinar Dalibor Stupar i sociološkinja Senka Jankov. Moderatorica debate je bila novinarka Anamari Repić.
Viša znanstvena suradnica Instituta za noviju historiju Srbije iz Beograda Olga Manojlović Pintar je govorila o tome kako je u posljednjih dvadeset godina mijenjan javni prostor u Srbiji. 
»Istraživala sam na koji način je od početnog narativa preispitivanja krivice i odgovornosti za ratove došlo do jednog potpuno novog predstavljanja prošlosti, u kojem su neke ličnosti koje su zapravo odgovorne i krive za zločine u devedesetim najednom postali veliki heroji u zajednici. To je u velikoj mjeri rađeno i uz pomoć nekih spomenika koji su stizali kao pokloni iz Rusije, Kazahstana i Azerbajdžana i taj mizanscen u javnom prostoru je kreirao i jednu novu političku atmosferu koja nije otvorena za preispitivanje društvene odgovornosti nego naprotiv za prikrivanje istine. Kada je trebalo razmišljati o tome kako obilježiti prostor Starog sajmišta u Beogradu, kako obilježiti prostor na kome su bile masovne grobnice albanskih civila u Batajnici itd. mi smo izbjegli taj jedan kritički diskurs i okrenuli se prije svega glorifikaciji nekih ličnosti koje zapravo i nisu značajni dio naše kulture«, rekla je Manojlović Pintar. 
Manojlović Pintar je rekla kako postavljanje spomenika danas podrazumijeva jedan proces dijaloga, pregovaranja pa nekad i sukobljavanja u pogledu tumačenja prošlosti i što treba obilježiti.
»Ali u pravo u tom procesu pregovaranja stvara se i neki odnos prožimanja i povezivanja ljudi na lokalu«, rekla je ona.
Na pitanje zašto do sada nisu obilježena mjesta stradanja u logoru Stajićevo, Srijemskoj Mitrovici i drugima u kojima su bili zatočeni Hrvati tijekom rata, Manojlović Pintar je za Hrvatsku riječ rekla: 
»To su velike i teške teme koje nijedno društvo nije lako provelo. I u Njemačkoj se u proces suočavanja s prošlošću ušlo relativno kasno, krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih godina. To je stvar hrabrih pojedinaca, ali i važnih institucija koji znaju ta pitanja postaviti. Pitanja logora i zatvora iz 90-ih koji su postojali na teritoriju Srbije svakako će morati biti otvorena, jer mi ne možemo saznati cjelokupnu istinu o tim ratovima ukoliko to ne bude dio i službenog narativa. I sigurna sam da svi ti prostori moraju biti obilježeni i mislim da su tu lokalne inicijative jako važne, koje moraju na pravi način pokrenuti ta pitanja.«
J. D.