Arhiv tekstova

Mali čuvari velikog blaga

Protekli vikend (17. i 18. lipnja) bio je u znaku Dužijance malenih, kada su djeca poput odraslih predvođeni malim bandašom Davidom Kujundžićem i malom bandašicom Sofijom Kovačević zahvalila za kruh svagdašnji, ali i za kraj školske i vjeronaučne godine. 
Mali bandaš i mala bandašica prvi puta su predstavljeni na svetkovinu Tijelova, a sada su bili nositelji ove žetvene svečanosti za djecu. Njima su se pridružili i mali bandaši i male bandašice okolnih mjesta u kojima će se u narednom periodu održati seoske dužijance, članovi KUD-a Ivan Goran Kovačić iz Ivankova i domaćini, članovi HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice.

Risarske igre  

Euharistijsko slavlje u kojem su djeca aktivno sudjelovala predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, koji je u prigodnoj homiliji usporedio Božju, s našom žetvom. Podsjetio je djecu i na Isusove riječi da je žetva velika, a radnika malo te da i oni sami mogu biti radnici na njivi Gospodnjoj. Pozvao ih je i da zahvale za školsku godinu, kao i za sve uspone i padove koji su je pratili, te da mole za sve ono što je pred njima. Budući da je kraj nastavne godine, mons. Beretić je pozvao djecu i roditelje da se prilikom upisa u narednu školsku godinu ili kod upisa u srednju školu opredijele i za školski vjeronauk. 
Nakon svete mise djeca su okupljena na platou ispred katedrale zaigrala Bunjevačko kolo, a zatim se uputila na zajednički ručak u HKC Bunjevačko kolo, prije kojega su kruh – kao jedan od simbola Dužijance predala predsjednici HNV-a Jasni Vojnić. 
Nedjeljnom slavlju prethodio je susret djeca na salašu obitelji Gabriele i Grge Tikvickog, gdje su djeca, njih gotovo 100, uživali u predivnoj prirodi, nekadašnjim igrama i druženju. Za njih su bile organizirane Risarske igre bez granica tijekom kojih su se vozila kočijom, pravila lakumiće, susrela sa starim predmetima koji su nalaze u muzeju obitelji Tikvicki, upoznala se sa životom risara, te se oprobali u gađanju velikom praćkom i pravljenju »bunara« od čutaka. Među njima su proglašeni i oni najbolji i najspretniji, te je tako ekipa Brojeva osvojila prvo ekipno mjesto, dok se kao najbolji i najsposobniji sudionik istaknuo Filip Ivković Ivandekić. Drugo mjesto je osvojio Dražen Matković, a treće Anja Kožul iz Ivankova. Iako ne mogu svi biti pobjednici, mogu biti prijatelji.  
»Prvi puta smo na Dužijanci malenih i puni smo dojmova. Djeca su izuzetno zadovoljna. Zapravo, nemam prave riječi kojima bih opisao dojmove. Domaćini su nam ozbiljna konkurencija u primanju gostiju, jer je sve jako lijepo organizirano i divan primjer zajedništva. Iako dolazimo iz drugog mjesta, pa i države, imamo sličnih običaja i hrane, samo su nam nazivi drugačiji, te su se i naša djeca lijepo uklopila i uključila se u igre. Ovo je suradnja koja je sada dodatno ojačala i vjerujem da će se iz ovoga izroditi brojna prijateljstva i nova druženja, čemu se radujemo«, istaknuo je voditelj dječjeg folklornog odjela KUD-a Ivan Goran Kovačić iz Ivankova Krešimir Mataković. 
S njim se složila i predsjednica OO Dužijance malenih Tanja Dulić koja je izrazila zadovoljstvo odzivom djece, kako u subotu tijekom Risarskih igara bez granica tako i njihovom nazočnošću na svetoj misi. »Veseli me ovaj veliki broj djece uključen u Dužijancu malenih i to nam daje novu opciju za razmišljanje, kako proširiti igre i organizaciju, da se mogu i druga djeca uključiti. Vidjeti ovo zajedništvo među djecom je nešto što nam svima koji s njima radimo daje elan da ne trebamo posustati u tome nego se širiti«, rekla je Dulić. 
Organizator Dužijance malenih je HKC Bunjevačko kolo, a održavanje ove manifestacije pomogli su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Grad Subotica. 

Mali bandaš i bandašica

Sofija Kovačević je učenica trećeg razreda cjelovite nastave na hrvatskom jeziku u OŠ Matko Vuković u Subotici i prvopričesnica župe sv. Terezije Avilske u Subotici. Prvo je od četvero djece u obitelji, a za naš tjednik je rekla kako je jako lijepo biti bandašica. 
»Malo je teško, odnosno vruće je u nošnji, ali sam je oblačila već više puta, pa znam da to tako mora. Sve mi se svidjelo. Jučer kada smo imali igre mi se posebno svidjela vožnja kočijom, a danas u crkvi mi je posebno lijepo bilo kada smo prenosili kruh i što smo bili glavni«, kaže Sofija koja je bila obučena u šling, a u tome joj je, kako je rekla, pomogla teta Marga Lendvai, koja je i uredila nošnju. 
Sofija je članica folklornog odjela HKC-a Bunjevačko kolo i ovo joj nije bila prva Dužijanca, nego je već na nekoliko sudjelovala skupa sa svojom obitelji: mamom Sanjom, tatom Danijelom, te Davidom, Valentinom i Lukom. 
I mali bandaš dobro zna što je Dužijanca, i to prvenstveno, kako je rekao, zahvaljujući didi Stipanu, poznatom risaru. David Kujundžić je također učenik trećeg razreda OŠ Matko Vuković u Subotici i prvopričesnik u župi Uskrsnuća Isusova. Najstariji je od troje djece, te ima mlađeg brata Bogdana i sestru Karlu, a, kako je rekao, na Dužijanci je već sudjelovao uz mamu Marinu i tatu Marinka. 
»Bio sam na Dužijanci i s mamom i tatom, ali najviše s didom, on me vodi i na Takmičenje risara. Sviđa mi se biti bandaš, malo je naporno, ali je lijepo. Nošnja mi je dobra i sve mi je udobno«, priča David i napominje kako je mama pripremila nošnju, te je tako bio kao pravi bandaš u čizmama, čakširama, košulji, prsluku, a imao je i šešir. 
»Jučer su mi igre bile dobre, baš je bilo zanimljivo, a danas mi je najbolje bilo kada smo prinosili kruh. Čekam veliku Dužijancu, a poznajem i velikog bandaša i bandašicu, i mislim da će i to biti super.«
Ne preostaje nam ništa nego vjerovati bandašu i bandašici, jer zašto ne bi bilo »super«? 
Ž. V.