Arhiv tekstova
09.05.2003
Kako, molim?
MNOGO POSLA
Što se tiče novog ustava Srbije, očekujem da će on biti završen u roku koji može biti pomeren jedino zbog toga što smo imali vanredno stanje u Srbiji, koje nije stanje u kojem možete na potpuno jasan i otvoren, svima vidljiv način da raspravljate o ustavnim rešenjima, ali u toku ove godine bi trebalo da imamo ustavna rešenja usaglašena na najširem mogućem nivou. Skupština Srbije je obavila svoj deo posla usvajanjem Zakona o postupku promene ustava i prihvatanjem poimence, članova Ustavne komisije i na njima je sada da urade svoj deo posla i da o svakom detalju, svakoj nesuglasici obaveste javnost u Srbiji, jer se radi o našem ustavu. Ustav će biti dobar ako građani Srbije vide šta je u tom ustavu dobro po njih i po njihov svakodnevni život. Gordana Čomić, potpredsjednica Narodne skupštine Srbije, »Dnevnik«, 6. svibnja 2003.
SAMO SLOGA…
Stanovnici Zapadne Europe ponose se svojim herojima, a mi svoje kriminaliziramo kao i Domovinski rat. Na primjeru Bobetko vidi se žalosna činjenica da je hrvatski narod, iako malobrojan, razjedinjen. Ivić Pašalić, predsjednik Hrvatskog bloka, »Vjesnik«, 4. svibnja 2003.
MALO LUKAVSTVO
Vlada je išla rubom ponora u sukobu s Haagom, braneći dostojanstvo Domovinskog rata i generala Bobetka. Iako je povukla neke poteze, koji su izgledali kao da ona prihvaća optužnicu, učinila je to kako bi se izbjeglo veće zlo i sačuvao dignitet generala Bobetka. Zdravko Tomac, potpredsjednik Sabora RH, »Novi list«, 4. svibnja 2003.
ŽENSKA NEMOĆ
Kod nas je tako malo žena na izvršnim funkcijama! Primjerice, pozicija ministrice obrane je sigurno odgovorna, ali to je funkcija ovisna o premijeru i predsjedniku. U vrhu stranačke politike, osim Vesne Pusić, zapravo nema niti jedne žene. Međutim, lako je moguće da na nekim izborima Vesna Pusić postane premijerka ili predsjednica države. No, bojim se simbolizma, izbora koji će pokazati nedostatak količine. To je primjer s Margareth Thatcher i Indirom Gandhi. Naime, poluge moći i dalje ostaju u rukama muškaraca. Dr. Petar Turčinović, socijalni psiholog, »Večernji list«, 4. svibnja 2003.
TITO JE ŽIV?
Kada sam poslao zahtev za nabavku novog frižidera za Ambasadu u Vašingtonu, verovali vi ili ne, dobio sam od SMIP šifrovani odgovor. Naše ambasade još uvek nisu reformisane u dobroj meri. Neke od njih ni ne znaju da je pao berlinski zid, da je Tito mrtav, razgovore vode u gluvim sobama. Na prozorima, kao u Vašingtonu, još su rešetke… Oni deluju verujući još uvek da su okruženi neprijateljima koji vrebaju. I deo dijaspore gaji ozbiljne sumnje prema njima. Drugi deo je u čudnom odnosu sa njima. Upravo takve ambasade su 50 godina delile dijasporu na lojalne i subverzivne. A mi sada tamo imamo moderne mlade obrazovane ljude, koji su usvojili zapadne stavove i koji ne žele da vode bespredmetne razgovore. Milan St. Protić, sekretar Agencije za odnose s dijasporom, »Blic«, 5. svibnja 2003.
RAK-RANA
Kako stvari stoje, privatizacija je i ovoj vlasti rak-rana. Ni ova vlast nije imala (ili se, možda, nije usudila pronaći) pravi odgovor na taj neugodni problem. Bivši su pali upravo na toj temi, a ako je suditi po posljednjim aferama (Sunčani Hvar, privatizacija PIK-ova…), ni ovi sadašnji neće ništa bolje proći. Zlatko Kramarić, saborski zastupnik, »Glas Slavonije«, 6. svibanja 2003.
