Arhiv tekstova

Amitova zemlja

Posljednji muškarac kojeg sam upoznala bio je iz Libanona. Upoznali smo se u Segedinu. Došao je raditi u Hummus bar, gdje je radio i u Budimpešti. Hummus bar jedno je od mojih omiljenih mjesta kad jedem vani i kad ne jedem ribu na čardi. Prijatelj se zove Amit, a u ovom broju idemo u zemlju njegovog porijekla.
Službeni naziv Libanona je Libanonska Republika. Ova mala planinska zemlja nalazi se u istočnom dijelu Sredozemlja, između Sirije i Izraela, na Bliskom istoku. No, vjerujem da nikome danas Libanon nije nepoznat, u ova luda vremena u kojima živimo…
Ako razmišljamo kao turisti, zažmirimo na sve što znamo i što nam se događa, Libanon bismo mogli vidjeti kao pravi raj, spoj veličanstvene prirode, povijesnih i arheoloških nalazišta, žive i vibrantne kulture, fantastičnog noćnog života i sve to začinjeno izuzetnom i jedinstvenom kuhinjom.
Glavni grad Libanona je Bejrut, koji je ujedno i jedan od najživljih gradova na svijetu. Dom je kršćana i muslimana i istinski je multikulturalan i raznolik grad. Grad je nekada bio poznat kao »Pariz Istoka«, danas možete pronaći kafiće koji podsjećaju na one u Parizu, a europski stil arhitekture može se vidjeti posvuda. Bejrut je mjesto za mnoge aktivnosti; možete plivati u Sredozemnom moru i skijati u planinama u istom danu. Nekada najposjećeniji grad, kozmopolitski, zanimljiv, nepredvidiv, konzervativan i liberalan, mjesto gdje se Istok susreće sa Zapadom. Mjesto gdje se susreću mnoge religije. Poznat i cijenjen po izvanrednoj kuhinji, galerijama, muzejima, meka za luksuznu kupovinu...
Jasno je da je za najbolji ugođaj Bejruta potrebno u njemu provesti nekoliko dana, bez žurbe, samo šetati i disati. Međutim, postoje neke važne turističke atrakcije koje ne smijete propustiti. To su Nacionalni muzej u Bejrutu, s arheološkim zbirkama velike vrijednosti koje se odnose na prapovijest, brončano doba, željezno doba, Grčku, Rim, bizantsko razdoblje i arapska osvajanja tijekom mamelučke ere. Dalje, Mohammad al-Amin džamija, najpoznatija džamija u Bejrutu i pravi amblem grada. Zatim Trg mučenika i svetište San Charbel. Za gastronomiju i noćni život pobrinut će se četvrt Al Hamra, a za krajolike koji oduzimaju dah Stijene golubova.
Sada, kada smo pokupili i fantastične zalaske, i mnoge satove povijesti i kulture, spremni smo zakoračiti u dalju priču o Libanonu. 
Mali grad Balbek bitna je turistička destinacija. Samo na prvi pogled gradić uskih uličica i trgovina, ovaj grad je drevno mjesto poznato i kao »Akropola Istoka«. Iz te gradske vreve sasvim neočekivano izranja jedno od svjetskih čuda. Antički lokalitet. Gradili su ga Feničani, Grci, Rimljani, Turci... Ovaj grad je dokaz nestvarne ljepote prohujalih vremena. Nikada nije u potpunosti dovršen. Svetišta i hramovi bogova Bacha, Jupitera i Venere bili su napravljeni od mekog pješčenjaka, sa stupovima visokim i do 22 metra. Za izgradnju stupova crveni kamen dolazio je čak iz Asuana. Značajan je i Trudni kamen, jer su na njemu dolazile nerotkinje i molile se. Kažu da se taj običaj zadržao do danas. U davna vremena na tom poznatom putu svile kao važnom trgovačkom mjestu nastao je grad koji je bio važan zbog blizine Damaska. Problem je bilo močvarno tlo. Netko se dosjetio i zasadio eukaliptus, drvo koje suši zemlju. Grad je nestao, ali stabla eukaliptusa su još uvijek tu.
Kada govorimo o drveću, priča o cedru mnogo je značajnija kada je Libanon u pitanju. Ali ne možemo sve ispričati odmah, nešto mora ostati i za nastavak.
Gorana Koporan