Arhiv tekstova

Kao kršćani ne gubimo nadu i vjeru u bolje sutra

Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca, u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, Mostarsko-duvanjskom biskupijom i Gradom Mostarom organizira Dužijancu u Mostaru koja će biti održana od 21. do 23. srpnja. Povod je to za razgovor s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem. Mostarsko-duvanjska biskupija pokriva nekoliko županija i dva entiteta, dok je Trebinjsko-mrkanjska biskupija jednim dijelom u entitetu Federacija BiH, a drugim u entitetu RS, gdje je zapravo i sjedište biskupije. Hrvati su u Bosni i Hercegovini kostitutivni narod, ali se broj katolika smanjuje i sada je u BiH tek 15 posto katolika. O Katoličkoj Crkvi u BiH, te dolasku bunjevačkih Hrvata u Mostar razgovarali smo s biskupom Palićem.
► Ove godine bit će tri godine kako ste preuzeli službu mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanske biskupije. Koliko je župa i vjernika u biskupijama čiji ste biskup, odnosno upravitelj?
Na blagdan Uzvišenja svetoga križa, 14. rujna, bit će tri godine od preuzimanja službe mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, na koju sam imenovan 11. srpnja 2020.
Prema statistici za 2022., na području obje biskupije imamo oko 185.000 katolika, od toga je oko 15.000 katolika na području Trebinjsko-mrkanske biskupije, čije je sjedište u Trebinju.
► Prisutnost katolika u BiH bila je u porastu do 1971. godine, od kada je u stalnom opadanju. Istodobno, porast drugih vjerskih zajednica bila je sve veća, pa je broj katolika 1991. godine pao na 17 posto, a prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva, u BiH živi samo 15 posto katolika. Kolika je značajna uloga Katoličke Crkve u čuvanju hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta u Bosni i Hercegovini?
Statistika nam, nažalost, po pitanju iseljavanja ne ide na ruku, barem ne Hrvatima u BiH, ali čini se ni ostalima. Prema nekim podacima, BiH je u 10 godina napustilo oko 600.000 ljudi. Važno je stvaranje uvjeta za život dostojan čovjeka, ali to može biti moguće samo ako postoji vladavina prava i poštivanje zakona. Na tom području je pred društvom u kojemu mi ovdje u Bosni i Hercegovini živimo dug i dalek put. No, kao kršćani ne gubimo nadu i vjeru u bolje sutra. Što se uloge Katoličke Crkve u čuvanju nacionalnog i vjerskog identiteta u Bosni i Hercegovini tiče, poznata je ta uloga kroz povijest, ali i danas. Međutim, Crkva bi okrnjila svoju ulogu i zadaću kad bi se smatrala samo čuvaricom vrijednosti. Papa Franjo govori da trebamo biti Crkva u izlasku, odnosno da svi mi, jer smo po krštenju članovi Crkve i udovi otajstvenog Tijela Kristova koje je Crkva, pozvani izaći iz sebe i svjedočiti pred drugima. To je evanđeoski poziv. Isus govori o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo plod. Tako su i svi članovi Crkve pozvani umirati sebi, svojim interesima, da bi živjela Crkva sutra. Jedino je to sigurno zagarantiran uspjeh, iako možda plodovi nisu na prvu vidljivi.
► Crkva nije aktivni politički sudionik, ali značajna je u društvu. Imate li susrete i suradnju s političkim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH? 
Crkva živi u određenom vremenu i na određenom prostoru i dio je društva i svih društveno-političkih zbivanja. Ona ne pretendira sudjelovati aktivno u izbornim procesima i aktivnom vođenju politike u jednom društvu. Ali, činjenica je da Crkva sa svojim socijalnim naukom, drugim iskustvima angažiranosti u društvenom životu ima što ponuditi u rješavanju određenih problema s kojima se danas u društvu susrećemo. U tom smislu, smatram da su susreti i suradnja s onima koji nose političku odgovornost za Bosnu i Hercegovinu, a osobito za hrvatski narod, važni i potrebni.
► Kako ocjenjujete situaciju u Bosni i Hercegovini?
Jedan mi je prijatelj rekao da u nekim afričkim zemljama za neriješena stanja koriste riječ: Balkan. Što se situacije u Bosni i Hercegovini tiče, odgovorit ću jednom riječju: konfuzno! Državna administracija je prevelika (u BiH postoji pet razina vlasti: država BiH, dva entiteta – Federacija i Republika Srpska, Distrikt Brčko, kantoni/županije, općine i gradovi), a pojedini su kantoni/županije, gradovi i općine tako uređeni da predstavnik jednog konstitutivnog naroda može blokirati odluke drugog naroda, pa dok se ne dogovore, ako se dogovore. Sve to pridonosi tome da ljudi gube povjerenje u političke strukture i političke predstavnike, a predstavnici međunarodne politike se još uvijek traže i kao da ne znaju što bi s nama. Treba podsjetiti da su biskupi Bosne i Hercegovine u vrijeme potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, tzv. Daytonskog sporazuma potpisnicima poslali »otvoreno pismo« u kojemu su izrazili svoje bojazni. Iako se tada glas Crkve smatrao suvišnim, danas vidimo da su primjedbe i bojazni biskupa bili utemeljeni. Čak i neki međunarodni političari govore da su pogriješili u Bosni i Hercegovini. Tim se okvirnim sporazumom, osim zaustavljanja rata, nije postiglo puno, a neke su se stvari, što se tiče jednakopravnosti i konstitutivnosti, konkretno hrvatskoga naroda, pogoršale i zakomplicirale. Budući da sam po prirodi optimist, a kršćanin drugo i ne može biti, vjerujem u boljitak. A za to trebamo biti i bolji ljudi.
► Hrvati u Bosni i Hercegovini konstitutivan su narod. U Srbiji Hrvati su nacionalna manjina s nešto manje od 40.000 pripadnika. Koliko pratite hrvatsku zajednicu u Srbiji?
Iako mi ne nedostaje obveza i posla u dvjema biskupijama koje su povjerene pastirskoj skrbi mostarsko-duvanjskog biskupa, budući da sam pohađao sjemenište i klasičnu gimnaziju u Subotici, s vremena na vrijeme pratim događaje. Tu su i poznanstva s biskupima i svećenicima, što mi, također, pomaže biti u tijeku događaja.
► Prošle godine ste nazočili proslavi Dužijance u Subotici i bili predvoditelj euharistijskog slavlja, te ste mogli vidjeti ovaj stoljetni čin zahvale Bogu i pohvale čovjeku. Ne ovise obitelji bačkih Hrvata više od toga koliko će im roditi žita, ali je u tom narodu ostala zahvala Bogu za novi urod, kruh. Kako ste Vi doživjeli Dužijancu?
Dužijanca u sebi sažima dva važna elementa: jedan je vjernički, a drugi narodni identitet, koji je sastavni dio zemlje u kojoj živite. Dužijancom, hrvatskim narodnim običajem i slavljem, naš hrvatski narod na ovim prostorima više od 100 godina na svečan i prepoznatljiv način zahvaljuje Bogu za svoje salaše, za dobru žetvu i za kruh svagdašnji. Bilo mi je drago vidjeti mlade i djecu, bandaša i bandašicu kako ponosno svjedoče svoj identitet. To budi nadu u budućnost, koliko god se ona činila neizvjesnom. Čuvajte i njegujte Dužijancu. 
► Ovog vikenda Dužijanca će biti slavljena i u Mostaru, prapostojbini ovdašnjih Bunjevaca Hrvata. Kako to doživljavate i tumačite? 
Ideja o organiziranju Dužijance u Mostaru došla je od vodstva Udruge Bunjevačkih Hrvata Dužijanca. Ovime se zapravo htjelo po uzoru na organiziranje Dužijance u drugim mjestima izvan Subotice upoznati ljude s ovom lijepom manifestacijom, odnosno zahvalom Bogu za završetak žetve, a onda i za kruh naš svagdašnji. Bit će to prilika pokazati i običaje koji žive među našim Bunjevcima Hrvatima više od stotinu godina. 
► Kakve su reakcije tamošnjih ljudi i vjernika. Kakvo je ozračje u pripremama? 
Drago mi je da se uz Mostarsko-duvanjsku biskupiju u organizaciju ovoga događaja uključio i Grad Mostar sa svojim gradonačelnikom gosp. Mariom Kordićem, zatim Ured Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kao i članovi raznih kulturno-umjetničkih društava s područja Mostara i okolice. Sa svoje ćemo strane učiniti sve da to bude lijepa manifestacija u Mostaru.
► Jeste li već imali ovakvih velikih i, usudila bi se reći, dirljivih pohoda u biskupiji? 
Postoje različiti kulturni događaji u samom gradu Mostaru, ali i u drugim dijelovima biskupije, koja se prostire na tri županije/kantona. Međutim, ovaj događaj je poseban, jer u sebi spaja vjersko i narodno, liturgiju i kulturni identitet jednog dijela hrvatskoga naroda.
► Ovom prigodom bit će obnovljena i otkrivena spomen ploča koja govori o prošlosti naših predaka. Pisani tragovi jasno govore o njihovom identitetu. Koliko je važno i danas ga sačuvati? 
Papa Franjo je jednom rekao da je »čovjek bez korijena, čovjek koji zaboravlja svoje korijene, bolestan čovjek« (Homilija u Domu sv. Marte, 5. listopada 2017.). Identitet je za čovjeka važan, a on se definira podrijetlom i različitim oblicima tradicije. Živimo u svijetu i društvu koje ponekad želi nametnuti ili izbrisati nešto što je sastavni dio čovjeka, ljudske osobe. Ne treba jedno društvo biti utemeljeno isključivo na univerzalnim vrijednostima kao što su različitost i tolerancija. To bi doista bilo nepovijesno i nerealno. Važno je biti Hrvat, Srbin, Nijemac, Mađar, kao što su važni spol, dob, biografija, obrazovanje, socioekonomski položaj, podrijetlo i slobodna volja. Postoji mnogo načina kako bi se opravdao i sačuvao vlastiti identitet. Pisani trag je jedan od njih. 
► Bunjevački Hrvati u Bačkoj suočeni su sa stalnim pritiscima i negiranjima njihove pripadnosti hrvatskom narodu. Pokušava se prisvojiti i Dužijanca i još mnogo toga. Koliko Crkva može biti zid obrane, čini li dovoljno?
Demokracija jednog društva je jaka i zdrava koliko čuva i štiti manjine. Identitet treba »drugoga«, kako bi sačuvao »vlastito«. Dok nije bilo samostalne hrvatske države, Crkva je odigrala nezamjenjivu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta i u domovini i u svijetu djelovala kao faktor koji ujedinjuje. Država polako preuzima ili bi trebala preuzeti neke djelatnosti koje nisu u vezi s izravnim poslanjem Crkve, a Crkvi, osobito svećenicima hrvatskog podrijetla, ostaje zadaća okupljati katolike hrvatskoga govornoga područja i čuvati u njima iskru onog specifično hrvatskog u krilu i u zajedništvu sveopće Crkve i među različitim narodima. Povezanost s Hrvatskom, kao i s Hrvatima u Bosni Hercegovini može biti od mnogostruke pomoći u očuvanju identiteta bunjevačkih Hrvata.