Arhiv tekstova

Dok čekamo brze vlakove

Sredina srpnja je i do naših domova stigla je prava, kako bi stari Latini rekli pasja vrućina, kada se i životinje sklanjaju u debeli hlad. Moja vremešna keruša obično u najdebljem hladu iskopa jednu dublju rupu i tamo se sklanja od vreline. Toliko je usporena da ni ne laje kada netko, istina sada rijetko, prolazi ulicom. Liječnici preporučuju osobama starijima od 65 godina da poslije deset sati, ako nemaju preča posla, ne izlaze iz svojih domova. Budući da ja spadam u ovu kategoriju stanovništva, sjedim u sobi i često gledam zasjedanje Zakonodavaca, to jest direktni prijenos iz Skupštine naše Republike. Prvo su se »zabavljali« (oko dva mjeseca)  smjenom aktualnog ministra policije, koju je tražila oporba jer je On odgovoran za masovna ubojstva, a potom cijela Vlada i predsjednik Republike. Zatim su se par dana »zabavljali« sa smjenom ministra koji je predlagao da i naša država uvede sankcije Rusiji, koja je izvršila agresiju na Ukrajinu, kako bi se dodvorili politici EU. Sjedim i slušam pojedine članove oporbe koji ponavljaju kako treba cijela Vlada podnijeti ostavku, naravno i predsjednik Republike, treba odrediti (tko?) »tehničku vladu« do novih izbora itd. što dokazuju i masovne subotnje šetnje u glavnom gradu. Ponekad o ovome vodim mali telefonski razgovor s mojim starim drugarom. On veli počeo je kraj »aktualnog režima« što dokazuju i prosvjedne šetnje. Ja mu proturječim starom grčkom sentencom »ne može čovjek dva puta stati u istu rijeku«. »Šetači« su dva puta pobijedili neprikosnovenog Slobu, prvi puta kada je pokušao lažirati rezultate lokalnih izbora (tada je donešen lex specijalis), drugi puta (famoznog petog listopada 2000.) kada je pokušano lažiranje predsjedničkih izbora nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Znači, dugotrajnim prosvjednim šetnjama su prethodili »ukradeni« izbori, a ne obrnuto. Pada mi na um ideja da bi cijenjeni zastupnici trebali po ovoj vrelini zasjedati recimo u parku oko zgrade Skupštine, solidarizirajući se s graditeljima cesta i željeznice. Vjerujem da bi rasprave bile kratke i efikasne. (Lako je u klimatiziranim prostorijama).

Graditelji u vrelini

U Mađarskoj zvaničnici i graditeljima preporučuju da se u satima oko podneva sklone negdje u hlad i tek poslijepodne nastave rad. Inače, ljeti se obično radi produženo: umjesto osam, dvanaest sati. Naravno, uz određeni odmor. Činjenica je da na radnom mjestu najveći broj stradalih su graditelji. U nekadašnjoj firmi Integralu zidari, tesari, keramičari itd. su uglavnom odlazili relativno mladi  (oko 55 godina) u invalidsku mirovinu, ali i dalje su »masekovali« (radili na crno). Danas, ako su vam potrebni sitniji popravci najčešće samo starije i »priučene majstore« možete naći. Osim priučenih majstora, izgleda da sada rade i priučeni projektanti, inženjeri ali i građevinski inspektori. Uzimam za primjer novi »plavi pješački most«. Moj sin (završio je fakultet fizičke kulture) svakodnevno koristi ovo »građevinsko čudo«. Žalio mi se da je neki dan skoro pao zajedno s biciklom, jer su stepenice jako strme. Prije neki dan mi je javio kako je jedna mlada devojka (oko 14 godina) pala kada je silazila, srećom na kraju i bez ozbiljnijih posljedica. 

Javne tavanske stepenice

Zamolio sam sina da mi izmjeri visinu stepenika (h) i širinu gazišta (b), jer postoji projektantski zakon: 2 x visina gazišta +širina gazišta = 61-63 cm. Od odnosa ovih dimenzije zavisi i strmost stepenica. U ovom slučaju dimenzije su h= 17 cm; a b= 25 cm ili 17/25 cm; snimio je i jedan stepenišni krak. Ovakvo konstruktivno rješenje (gazišta uvučena između dva nosača) koriste se za tavanske ili podrumske silaze koje koristi jedna osoba i opasna je jer, kada se silazi, gazište je praktično smanjeno i morate stopalo izokrenuti (zato je pala djevojčica). Znači, to nije tip stepenice za javnu i masovnu upotrebu! Stepenice za javnu upotrebu su (preporuka): 14/35 cm do 15/33 cm; u zgradama s više stanova: 15/33 do 17/29 cm. Širina ovih stepenica je minimalna, 125 cm, tek da se mimoiđu dvije osobe ali bez bicikla ako ih nose. Rukohvat nema zaštitnu drvenu oblogu, vjerojatno jako peče u ovim vrelim danima. Stječe se dojam da se jako štedilo. Postavljam logična pitanja: tko je bio investitor, tko je projektant, zatim tko je izdao građevinsku dozvolu, tko je bio izvođač i građevinski nadzor i tko je objekt preuzeo i dao upotrebnu dozvolu? Tko će snositi odgovornost ako se dogodi neka ozbiljnija nezgoda? Oporba bi vjerovatno rekla »novi počasni građanin Subotice«. Trebalo bi ispisati višejezičnu tablu: »Upotreba uz osobnu odgovornost!«