Arhiv tekstova

Susreti na izvorištu

HKPD Matija Gubec iz Tavankuta i ovoga je ljeta imao pune ruke posla. U velikom broju programa i projekata realizirali su još jedan, XII. po redu Seminar bunjevačkog stvaralaštva. Seminar polaznicima nudi praktična i teorijska znanja, u prvom redu o tradicijskim plesovima, tamburaškoj glazbi i umjetničkoj tehnici slamarstva, ali i o običajima, kulturi i povijesti bunjevačkih Hrvata na sjeveru Bačke. Održan od 10. do 15. srpnja, okupio je četrdeset sudionika iz čak šest država: Srbije, Hrvatske, Mađarske, BiH, ali i Njemačke i Kanade. 

U znaku prela

Tema je svake godine drukčija, a ovoga puta obrađivao se pokladni običaj Velikog prela. Koordinator seminara i voditelj sekcije plesova Ivica Dulić kaže kako su zadovoljni odzivom sudionika koji je bio na sličnoj razini kao prijašnjih godina. 
»Najviše polaznika bilo je u sekciji plesa i pjevanja – 23, a nešto manje u sekciji tambure – 14. Obrađivali smo običaj Velikog prela. Tu su plesovi uglavnom isti kao i kod drugih tema, a prepoznatljivost je u segmentima nošnje te u preljskim pjesmama. Zbog visokih temperatura nismo oblačili skoz svu zimsku nošnju, budući da je tema vezana za zimsko doba. Bunjevačke plesove izvodi dosta KUD-ova, ali ima dosta izvedbi koje odudaraju od izvornih. Zbog toga smo djelomice i pokrenuli ovaj seminar. Kako se održava na izvornoj lokaciji bunjevačke tradicije, seminar nisu samo probe i predavanja do nekoliko sati dnevno, već je to i komunikacija s ovdašnjim ljudima, polaznici upoznaju naš govor i mentalitet«, kaže Ivica Dulić.

Blago baštine

Sudionici iz Hrvatske došli su iz Vinkovaca, Draža, Zagreba, Novigrada Podravskog, Kupljenova, Karlovca. Jedna od njih bila je ujedno i najstarija sudionica seminara, 78-godišnja Ana Kelin iz Zagreba, koja je pola stoljeća provela u folkloru a plesala je i u čuvenom ansamblu Lado. Prvi puta je na ovom seminaru a fascinirana je, kaže, koliko je HKPD Matija Gubec kroz svoje programe učinio za očuvanje baštine ovdašnjih Hrvata. Kaže i kako je već ranije plesala bunjevačke plesove, dodajući da postoje razlike u onome što je učila od koreografa u odnosu na originalne izvođače »s terena«. 
»Neprocjenjiva je to vrijednost jer ovo digitalno doba odvlači ljude od tradicije. Sve pohvale organizatorima seminara i čuvarima ove baštine. Tema je Veliko prelo, a taj običaj kao koreografiju ima i Lado a postavio ju je Andrija Ivančan. No, to je postavljeno kada sam već otišla u mirovinu«, kaže Kelin.
Dvije polaznice bile su iz »bratskoga« KPD-a Matija Gubec iz Bakovića kod Fojnice. Jedna od njih, Marija Tuka, kaže kako je prvi puta na seminaru ali da je ranije s udrugom dolazila u Tavankut. Sudjelovanjem na seminaru želi obogatiti svoje znanje o kulturi Hrvata iz drugih krajeva. 
»U odnosu na neke druge, bunjevački plesovi nisu toliko teški. Najviše me je dojmila elegancija plesova i ‘zvečke’ kod muških plesača. Organizacija seminara je odlična, lijepo nam je u tavankutskoj ravnici«, kaže ona.

Iz daleke Kanade

Kako se pokazalo, i daleka Kanade više nije daleko od »mista di Sunce grli Bačku«. Iz te države na seminar je došla Ana Katalinić. 
»Prije otprilike sedam godina u našem folklornom društvu u Kanadi plesali smo bunjevačke plesove. Pomagala sam oko nošnje, te onda saznala i za jedan detalj – perlice od slame. Mene je zapravo slamarska tehnika dovela u Tavankut. Za ovo vrijeme uspjela sam napraviti jednu malu perlicu i jednu čestitku od slame. I bunjevačke pjesme su divne, srce nam zapjeva. Inače, moji roditelji su iz Like, a prababa s očeve strane vuče korijene s rijeke Bune kod Mostara. Voljela bih ponovno doći na ovaj seminar, dovesti još prijatelja iz Kanade«, kaže Katalinić. 
Iz Srbije, polaznici su bili iz Surčina, Rume, Šida, Monoštora, Subotice i Tavankuta. U radu tamburaške sekcije, koju je vodio Vojislav Temunović, sudjelovala je i Hristina Štimac iz rumskog HKPD-a Matija Gubec. 
»Bunjevačke pjesme i kola nisam poznavala, drago mi je da sam ih imala priliku naučiti i da ću tu glazbu odnijeti u naš Srijem. Lijepe su melodije, brže i energičnije od naših u Srijemu. Lijepi su i tekstovi. Mislim da smo ih solidno svladali za ovih nekoliko dana«, kaže Štimac. 

Diplice, predavanja, katalog…

Sekciju tradicijskih glazbala (gajde, frule…) vodio je Filip Golubov iz KUD-a Baranjski Šokci iz Draža u Hrvatskoj, koji je ranijih godina i sam bio polaznik tavankutskog seminara. Kako kaže, najveći interes seminarci su iskazali za izradu diplica te gajdaškog piska, dok je interes za sviranje gajdi bio znatno manji. On je ovom prigodom sa sobom donio i izložbu o gajdašima iz Baranje, koja se smatra kolijevkom gajdaša u Hrvatskoj. 
Bunjevačkim »pismama« polaznike je podučavala Tamara Štricki Seg. Glede teorijskoga dijela, predavanje o nošnji održala je Kata Suknović, o povijest bunjevačkih Hrvata govorila je Ljubica Vuković-Dulić, o povijesti i radu HKPD-a Matija Gubec Ladislav Suknović, o stvaralaštvu u tehnici slame Jozefina Skenderović, o teorijskim osnovama tamburaške glazbe vezano uz bunjevačke plesove Vojislav Temunović, o gajdama Filip Golubov. 
U sklopu seminara održano je i predstavljanje kataloga 52 nedilje tradicijske kulture u Tavankutu u kojem polaznici mogu pronaći brojna blaga vezana za život bunjevačkih Hrvata u tom selu. U katalogu se nalaze tekstovi i slike o 52 izložbe koje su na tjednoj razini priređivane u »pendžeru« tavankutske Galerije. Katalog su predstavili predsjednik Gupca Ladislav Suknović, v. d. ravnateljice Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković i tajnik udruge, te nositelj projekta Ivica Dulić. 
Održavanje seminara pomogli su Grad Subotica, resorna pokrajinska tajništva za kulturu i nacionalne manjine, ZKVH, Hrvatski sabor kulture i Hrvatska matica iseljenika.
D. B. P.