Arhiv tekstova

Preobraženje

Isus je tijekom javnog djelovanja postupno otkrivao svoj mesijanski identitet. Ipak, među ljudima je, pa ponekad čak i među učenicima, postojala dilema je li on taj koji ima doći. Isus je razumio njihove dileme i sumnje, zato je stalno iznova objavljivao svoje božansko sinovstvo i razotkrivao da se po njemu ispunjavaju proroštva. Najsnažniji dokaz Isusovog božanskog sinovstva za odabrane učenike bilo je njegovo preobraženje (usp. Mt 17,1-9).

Gora – mjesto susreta s Bogom

Isus se preobražava na gori visokoj, kako svjedoči evanđelje. U tom trenutku pojavljuju se dva istaknuta starozavjetna lika, Mojsije i Ilija i razgovaraju s njim. Gora je mjesto Božje objave. Tako su na brdu Sinaj i Mojsije i Ilija susreli Boga. Mojsije je primio Božje zapovijedi, a Ilija proročko poslanje. Sada se Bog ponovno objavljuje na brdu, ali tako da priznaje Isusa kao svoga Sina. Učenici su svjedoci ukazanja Mojsija i Ilije, te svjedoci posebne Božje objave.
Božja objava ostavila je snažan dojam na učenike. Petar želi napraviti sjenice za Iliju i Mojsija. On ne želi da ovaj poseban trenutak prođe. Ipak, on ne može trajati. Na kraju poslije Božjega glasa iz oblaka, učenici su se uplašili, iako su bili zadivljeni prizorom i veličanstvenom objavom Božjom. Oni padaju licem prema zemlji i zbog straha i zbog židovskog uvjerenja da čovjek, ako vidi Boga mora umrijeti. Čuju da Bog govori, ali ne znaju što će dalje biti. No Isus ih umiruje, a kad podižu pogled, sve je prošlo, ostao je Isus sam.
Isus učenicima zabranjuje da pričaju o ovom odgađaju dok on ne uskrsne. A prije uskrsnuća opet će doživjeti »preobraženje«, ali na drugom brdu, na Golgoti. Tu neće izgledati kao da je ušao u slavu, već poput izmučenog razbojnika. Tom događaju neće prisustvovati samo odabrani. Moći će svi, ali gotovo nikog neće biti. Tu neće biti očito da je on očekivani Mesija, to će moći vidjeti samo onaj koji vjeruje. Radost s gore preobraženja, zamijenit će strah i očaj na Golgoti, iako je Isus prisutan na oba mjesta.

Naše preobraženje

Događaj Kristova preobraženja poziva nas na naše preobraženje. On je ovim događajem objavljen kao Božji Sin, a i mi smo Božja djeca postali krštenjem. No naši krivi izbori i slaba ljudska narav zaprljali su našu dušu grijehom. Bog je onaj koji je može očistiti, ali mu je potrebna naša suradnja. Preobrazit će i nas, ali ako dobije naš pristanak. Pristanak je naša želja za promjenom, želja za obraćenjem, svako nastojanje da se odreknemo grijeha i živimo prema Božjem zakonu. Tada ćemo postati drukčiji, postat ćemo Kristovi, uistinu Kristovi, a ne samo formalno. Postat ćemo preobraženi, odnosno obraćeni. Ovaj blagdan traži od nas da ne ostanemo isti, da težimo za onom promjenom koja će pokazati da jesmo djeca Božja, koja donose svijetu njegovu ljubav, koja se bore protiv zla i grijeha, prije svega u sebi, pa onda i dalje.
Težnja za vlastitim preobraženjem vodi nas na težak put. On će nas prije odvesti na Golgotu, gdje je borba s grijehom toliko teška, da se čini beznadežna, gdje jedino vjera može dati snagu i poticaj za nastavak. A kad prođemo kroz tu borbu, prepoznat ćemo sami svoju promjenu, koja nas čini bližima k Bogu, poslije koje će drugi u nama moći prepoznati da smo Božja djeca. Zato nemojmo nakon ovoga blagdana ostati ravnodušni, nego uz Božju pomoć pođimo putem vlastitog preobraženja, kako bi po našem životu postalo vidljivo da smo njegova ljubljena djeca.