Arhiv tekstova

»Srbija je u Europi«

Početkom prošloga tjedna na »Ružičastom TV-u« u jutarnjim satima vidio sam jedan izuzetno čudni performans, čak sam to nazvao svojevrsnim »državnim performansom«. Prije svega, ukratko ću probati definirati što je to perfomans. Performans (eng. predstava, predstavljanje, izvedba), vrsta je akcijske umjetnosti nastale šezdesetih godina prošloga stoljeća. Performans se u umjetnosti najčešće odnosi na događaj u kojem pojedinac ili jedna grupa ljudi (performer ili performeri) izvode, tj. ponašaju se na određeni način za drugu grupu ljudi – publiku. Ponekad je granica između performera i publike vrlo mutna, nejasna pa se može reći da je i sama publika sa svojim reakcijama sastavni dio performansa. U središtu pažnje nisu uloge kao u kazalištu ili slike i objekti kao u likovnoj umjetnosti već akcije, pokreti i procesi. U performansu umjetnici ne daju ništa drugo osim sebe samog. U spomenutom performansu, glavni performer bio je svestrani vlasnik »Ružičaste TV« s dvije pomoćnice; oni su po pratećem komentaru prekinuli jednu opernu predstavu u Parizu, tako što su tamo razvili traku s tekstom na srpskom i engleskom jeziku »Srbija je u Europi«, razvili veliku zastavu Srbije i pustili državnu himnu »Bože pravde«. Moram priznati, bio sam vrlo iznenađen, i odlučio sam da ću sutradan cijeli performans pažljivo i detaljno pogledati na internetu i da ću dio materijala upotrijebiti za sljedeći feljton. Sutradan sam se još više iznenadio. Na spomenutom TV kanalu nije bila uobičajena repriza djelovanja vlasnika, a druge TV postaje nisu ga ni spomenuli. Ni na internetu nisam našao vijesti odnosno reemitiranu snimku izvedbe. Drugim riječima, kao da je cijeli performans cenzuriran, zabranjen i sklonjen. Vjerojatno je zato »sklonjen«, pošto je performans izveden kao svojevrsni odgovor na video poruku veleposlanika SAD-a u Srbiji. Na Facebooku je svestrani vlasnik napisao komentar: »Srbija je u Europi, a ne u Aziji, a na našu sreću to nitko nikada neće promijeniti«. Odmah mi je pala na um Turska, koja je u Europi, ali i u Aziji, a njegov glavni grad praktično leži na oba kontinenta. Ona već više od dvadeset godina čeka na prijem u Europsku uniju.

Korijeni suvremene demokracije

Riječ demokracija nastala je u antičkoj Grčkoj, u grčkim gradovima-državama. Ali ta demokracija nije obuhvatala sve stanovnike jer su u gradovima živjeli i robovi. Znači bila je »to robovlasnička demokracija«. Antički Rim je u početku bio republika kojom je upravljao demokratski izabran Senat i dva konzula, ali i tu su živjeli i radili robovi, znači i ona je bila robovlasnička. Početci suvremene demokracije nastali su u srednjovjekovnim gradovima Europe. Status grada obično se dobijao od kralja ili cara. U gradovima su rukovodili tzv. magistrati sastavljeni od slobodno izabranih predstavnika građana. Članovi magistrata su između sebe birali uži magistrat koji je radio svakodnevno na čelu s glavnim magistrom. Ove institucije danas se kod nas zovu gradske skupštine, uže rukovodstvo je izvršno vijeće na čelu s gradonačelnikom. Gradovi su imali svoja poljoprivredna imanja kojima su gazdovali i svoje novčane prihode uglavnom iz gradskog poreza i taksi iz trgovine. Kraljevima su plaćali godišnji porez, najčešće u jednom iznosu. Svaki grad je imao svoju (zajedničku) gradsku kuću gdje su vršeni upravni poslovi grada. Pokraj crkvi u gradovima najveći i najukrašeniji objekti su bile gradske kuće. Srednjovjekovno društvo je bilo staleško, tako da su osim građana postojali i drugi staleži – plemstvo i svećenstvo. Nakon francuske revolucije ukinuto je staleško društvo i svi su postali građani i birači vlasti svoje države. Država je postala najmoćnija institucija, naročito poslije razdvajanja Crkve i državne uprave.

Razvoj gradova u Srbiji

Početkom srednjeg vijeka razvoj gradova u Srbiji bio je sličan kao na ostalim dijelovima kontinenta, ali uslijed širenja otomanske carevine i ratova taj razvoj je prekinut. Nastupilo je razdoblje vladavine Turskog carstva. Većina srpskog stanovništva je živjela u selima kojima je rukovodio seoski knez koji je bio i veza s turskim vlastima. Postojali su i gradovi u kojima su živjeli Turci: vojnici, trgovci i zanatlije organizirani u mahalama. Gradovi nisu imali svoju lokalnu izabranu vlast i po tome su se razlikovali od »zapadnih gradova«, a iz ovog razloga nisu postojale ni građevine – gradske kuće. Kada je Srpska knjaževina postala priznata i slobodna europska država nije krenuo nagli razvoj gradova i lokalne gradske samouprave jer je elita društva bila zaokupljena oslobađanjem ostalih teritorija na  kojima su živjeli Srbi. Što se tiče gradske kulture država je pomalo »ipak ostala u Aziji«. Pitanje je: kojem dijelu Europe želi pripadati Srbija (propagirano u performansu), jer ni Europa nije više ista?!