Arhiv tekstova

Bodrog fest? Može to i bolje

Svake godine kada se završi Bodrog fest kažem sebi – ovo je posljednji na koji sam otišla. A onda kako se približava drugi vikend u kolovozu, osobna i novinarska radoznalost ne daju mi mira, pa opet odem. I opet se razočaram. Razočaram se, jer znam kako je Bodrog fest izgledao prvih godina, u što je mogao prerasti i vidim da se polako pretvara u kirbaj kakve sad već ima svako selo.
Prvo što me je dočekalo, na nikada kraćoj bodroškoj šetnici, je dim i miris roštilja. Jesam li ja to zalutala ili su naprasno kulinarski specijaliteti Monoštora, umjesto ribljeg paprikaša i pržene ribe postali   kobasica i roštilj? Koliko znam nisu se Monoštorci odrekli svojih specijaliteta, ali su izgleda organizatori htjeli podići okusima i džepu posjetitelja, pa su dozvolili da se u festival tradicije i hrane uguraju i pljeskavice. Kada se prođe prvi val, dim i miris izgorjele masnoće, odojci koji se vrte na ražnjevima, oni koji nisu odustali mogli su pronaći prženu ribu, riblji paprikaš ili paprikaš od divljači. O cijenama samo tek toliko da je porcija u kartonskom tanjuru, koja se jela s nogu ili tamo gdje uhvatite mjesto, koštala skoro kao u nekom boljem somborskom restoranu. A nekada je to bila promocija monoštorskih specijaliteta i prodaja po pristupačnim cijenama.
Gibanica i drugi monoštorski slatkiši teško su se mogli naći na Bodrog festu, a doboš torta tek na jednom mjestu. I da ne ispadne hrana najvažnija, nizale su se na bodroškoj šetnici i tezge s raznom ponudom rukotvorina, meda, domaćih likera, vina gostujućih izlagača i tek ponekog domaćeg proizvođača. Nisu li tu trebali mjesto imati proizvodi autentičnih monoštorskih zanata? Ne samo prikazati ih već pokazati i kako se rade. Ima ljudi koji to još znaju i sigurno bi rado izašli i prikazali kako se recimo prave drvene klompe. Ili plete ribarska mreža.
I ono što mi je još falilo, to je malo više monoštorskog u svemu.
No, naopako da je ovogodišnji Bodrog fest bio fijasko. Večer prije na natjecanju u kuhanju centar je bio prepun ljudi, kažu kuhalo se više od 100 kotlića ribljeg paprikaša, narednog dana, a prije koncerta jednog poznatog benda kolone automobila išle su za Monoštor. Ali to može biti u bilo kom drugom selu. Monoštor može puno više od toga. Tim prije što je ove godine proslavio i svoje punoljetstvo. I što se prvih godina  profilirao kao manifestacija koja se izdvaja u moru od tisuću i nešto vojvođanskih seoskih događanja i koja se hvali da za dva dana kroz selo prođe 10.000 posjetitelja. 
Z. V.