Arhiv tekstova
Svemogući Bog
Bog, Stvoritelj, neizmjerno nadilazi ovaj svijet i po svojem savršenom naumu želi svoja stvorenja privesti bliže k svome savršenstvu. Ali mi, u svome nesavršenstvu, često ne možemo shvatiti svršen Božji plan za nas i za ovaj svijet. Bog je u svome savršenstvu neizmjerno milosrdan prema čovjeku, ali nam je i njegovo milosrđe ponekad teško shvatiti, jer ono nadilazi naše spoznaje i naše zamisli. Sveto pismo nas poučava o Bogu. Upućuje nas na njegovu veličinu i milosrđe, da ga mognemo, iako našim spoznajama daleko i nedohvatljivo, prihvatiti kao onoga koji nas neizmjerno nadvisuje, ali ipak o nama brine.
Čovjek teško shvaća Boga
Pavao u Poslanici Rimljanima o Bogu piše ovako: »O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bî savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!« (Rim 11,33-36). Bog toliko nadilazi svijet, da ga čovjek ne može spoznati bez njegove objave. Pa iako se objavljivao kroz povijest, ljudi ipak ne mogu dokučiti tajnu i veličinu njegove osobe, već na temelju objava imaju neke predodžbe o Bogu. Sva čovjekova spoznaja, sve ono znanje koje ima na temelju iskustva, ne dohvaća tajnu Boga, zato ga čovjek često ne može razumjeti. Ljudi su omeđeni vremenom, ograničeni prostorom, njihova znanja potječu od onoga do čega dolaze svojim osjetilima. Bog se ne može smjestiti u takve granice. On vidi ono što čovjek ne može vidjeti i zna ono što čovjek ne može znati, može ono što čovjek ne može prihvatiti kao moguće. Zato čovjek teško shvaća Božje djelovanje i teško prihvaća njegovu volju.
Budući da ne može Boga staviti u svoje okvire, a on djeluje drukčije od ljudskih očekivanja, čovjek to ne pripisuje Božjoj veličini i njegovom savršenom naumu, nego se na Boga ljuti, odlazi od njega. To nije odlika samo nevjernika. I vjernici očekuju da Bog djeluje po njihovim zamislima. Ne prepuštaju se u Božje ruke, nego sami traže rješenja, planiraju ono što se ne može isplanirati, pa gube strpljenje, ponekad i vjeru.
Potrebna je vjera
Sveto pismo na mnoštvu primjera u Izabranom narodu pokazuje koliko svemogući Bog brine o svojima, ali uvijek su bili potrebni vjera i strpljenje. Ako ne ostvari naše planove, to nije zato jer nas je napustio, nego zato što nam priprema nešto mnogo bolje od onoga što mi priželjkujemo da se dogodi. On nije ograničen sadašnjim trenutkom, kao mi, njemu je poznata budućnost isto kao i prošlost. Zato zna što je za nas dobro i korisno, što sami ne možemo znati. Nisu naše molitve i naše želje uvijek za nas dobre. Nisu trenutne patnje uvijek znak da nam je loše.
Velik je Bog, svemoćan i neizmjerno milosrdan. Njegova ljubav nadilazi naše pojmove ljubavi. On je za grješnog čovjeka žrtvovao svoga Jedinorođenca. Mnogo toga nam je o njemu skriveno, ali nam je puno toga o sebi objavio. Iako često ne možemo razumjeti njegovo djelovanje, iako nam se mnogo toga čini čudnim, nemogućim, čak lošim, nikada ne smijemo izgubiti vjeru. Sigurno znamo da je uvijek s nama, osobito onda kada nam se čini da nije, da on sve izvodi na dobro, ali jedino ako sve s potpunim povjerenjem stavimo u njegove ruke. Ako smo vjernici, onda ne smijemo gubiti vjeru, ali trebamo i zahvaljivati za iskazano nam neizmjerno milosrđe, koje ćemo zazivati još bezbroj puta tijekom života. Jer sve što imamo i jesmo dolazi od Boga, on u ruci drži svijet i naš život.
