Arhiv tekstova

Razočaranje Kraljevinom SHS, školske prilike Hrvata u Somboru

26. kolovoza 1921. – Neven u članku Šta smo dočekali! objašnjava zašto su Hrvati razočarani Kraljevinom SHS. Radikalske vlasti su otežale život subotičkim Hrvatima: »Najnovije smo pak i to dočekali, da su naši bunjevački učitelji-ce izigrani, te ostali bez mjesta i hljeba jer su na njihova mjesta stranci naimenovani. Našem jednom svećeniku pak medju oči se pljuje i zlostavlja se na javnom mjestu. Grubo se grdi i sam bunjevački narod na javnim mjestima, te se baca na njega sve moguće blato. Naziva se nepouzdanim elementima, crno-žutima, jednom riječju goni se narod i vodje, i to baš oni ljudi koji su najistaknutiji Slaveni bili i za madjarsko vrijeme; baš svi oni, koji su u prvi trenutak stali na čelo narodnoga rada, da se ovi krajevi odcijepe od Madžarske, te da se postigne ujedinjenje naše sa svim južnim Slavenima, da već jednom bude ravnopravan brat s bratom u jednoj slavenskoj državi; gone nam se baš oni ljudi koji neospornih zasluga imaju što su ovi krajevi pripali našoj miloj otadžbini. Napadaju se svi naši prvaci po novinama i ocrnjivaju se kao najveći zločinci ove naše nove otadžbine, i prikazivaju se takovim koje treba preko granice prebaciti u Madžarsku.«

27. kolovoza 1919. – Neven piše da su bajmački Hrvati (Bunjevci) pokazali narodnu svijest u Somboru 25. kolovoza. Masovno su se pojavili radi upisa u sokolsku organizaciju. Somborom je prošao dugačak red kola, »a na svaki koli puno veseli lica mladića«.

28. kolovoza 1936. – Subotičke novine pišu da građani općine Svetozar Miletić (Lemeš) priređuju 8. rujna Narodnu svečanost. Pozvani su svi građani Vojvodine. Proslava će se obaviti na mjestu između crkve i velike gostione.

29. kolovoza 1969. – Somborske novine pišu o prezimenu Bošnjak. Na prostoru Sombora ima 151 Bošnjaka. Nisu svi rođeni u Somboru. Neki su iz Čonoplje, Lemeša, Stanišića, Baje i drugih mjesta. Člankopisac napominje da »gro somborskih Bošnjaka čine Hrvati«. Dodaje da su građani mađarske nacionalnosti ovog prezimena ishod nacionalne asimilacije putem mješovitih brakova. Bošnjaci koji su govorili ekavštinom su prozvani Trebalovi, »jer nisu rabili ikavštinu, koja je karakteristika naših Bunjevaca«.

30. kolovoza 1924. – Hrvatske novine pišu da je policijski kapetan u Subotici Pavle Pavlović izjavio da je on u Suboticu došao da »sahrani pop Blaška Rajića«, političkog i duhovnog prvaka subotičkih Hrvata.

31. kolovoza 1920. – Neven piše da je u varoški vrt (baštu) za glavnog vrtlara postavljen hrvatski (bunjevački) rodoljub Dančo Evetović, »koji je strukovno izobražen, osposobljen baštovan«. On ulaže velike napore da zapušteni vrt što prije dovede u red i da vrtlarske proizvode proda po ekonomskim cijenama. 

1. rujna 1896. – Neven piše o školskim prilikama Hrvata u Somboru. Hrvati idu u gimnaziju i srednju trgovačku školu. U izvještaju gimnazije mogu se prepoznati po rubrici »más nyelvű« (od drugog materinskog jezika). Statistika pokazuje da ih ima 15. U stvarnosti, ima ih, što Šokaca, što Bunjevaca, 25. Profesori žele da im se đaci pomađare. U trgovačkoj školi Hrvati su bilježeni pod »szerb-dalmát«. Takvih ima 10, od kojih je 4 Bunjevca, a 6 Srba.