Arhiv tekstova
Kršćanin u svijetu
Krist je za vrijeme svoga javnog djelovanja riječju i primjerom poučavao ljude kako živjeti u skladu s Božjim zakonima. Kada se ispunilo vrijeme, vrhunac njegove pouke dogodio se u njegovoj smrti na križu. Svojom smrću i uskrsnućem on je otkupio svijet, ali i ljudima pokazao da onaj koji ide putem spasenja mora prigrliti svoj križ.
Ne suobličavati se svijetu
Pavao u poslanici Rimljanima piše: »Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno« (Rim 12,2). Kršćanin već zna da mnoge ponude ovoga svijeta nisu u skladu s Kristovim naukom i voljom Božjom. Ipak, teško se oduprijeti. Ponekad je volja preslaba, jer se te ponude čine i suviše primamljivima, a ponekad su toliko dobro ponuđene da je teško prepoznati njihovu zavodljivost i uvidjeti koliko su suprotne Kristovom nauku. Pavao upozorava da se ne suobličujemo svijetu. Suobličen svijetu znači postati jednak kao ovaj svijet, neprepoznatljiv u kršćanskoj drugačijosti. I što onda u kršćaninu ostaje od kršćanskog da bi se mogao zvati tim imenom? I što će mu pred Bogom vrijediti što se zvao kršćanskim imenom ako nije kršćanski živio?
Pavao poziva kršćane da se preobrazuju. To je trajan proces promjene koji nikada ne završava. Čim se čovjek prestane preobražavati, počinje njegovo suobličavanje svijetu, jer nema srednjeg puta; ili se ide k Bogu ili se od njega udaljava. Naš način života određuje put kojim idemo. Ići Božjim putem nije jednostavno, nije jednostavno trajno biti u procesu preobrazbe. Čovjek to ne može ostvariti vlastitim snagama, jer nije dovoljno jak ni mudar oduprijeti se zavodljivosti svijeta. Za to mu je potrebna Božja pomoć, koja dolazi od trajne čovjekove povezanosti sa svojim Stvoriteljem i Spasiteljem. Preobrazba se događa jačanjem tih veza oko kojeg nastoji čovjek, jer Bog je učinio svoje korake k čovjeku, ali i čovjek mora željeti prići k Bogu. U ljudskom nastojanju da do tog susreta dođe Bog čovjeka mijenja i čini drugačijim od svijeta, daje mu snagu da se očituje u svijetu kao kršćanin, onaj koji je Kristov, koji živi onako kako je Krist poučavao, koji ljubi svijet, ali ne tako da mu se suobličava nego tako da ga želi mijenjati, da svi jednom budu bliži Bogu.
Prigrliti križ
Biti Kristov svjedok u svijetu uvijek znači i nositi križ. Isus kaže: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga« (Mt 16,25-26). Nikad nije lako biti kršćanin. Svijet nikada nije volio one koji su drukčiji, osobito one koji mu ukazuju na njegove slabosti i mane, koji odbacuju njegove ponude i ljudima nude nešto sasvim drugo. To je ponekad i borba protiv samoga sebe, jer nas naše slabosti i grešna narav vuku da se priklonimo svijetu, ali nas Duh koji prebiva u nama želi od toga odvratiti. Duh na kraju pobjeđuje, ako s njim surađujemo.
Odreći se sebe radi Krista znači živjeti za Krista, biti njegov svjedok u svijetu i mijenjati svijet svojom kršćanskom drugačijosti. Ako treba i trpjeti zbog toga, ali ne uzmicati u suobličavanje svijetu nego grliti križ i hrabro ga nositi, jer na kraju puta nas čeka spasenje. Svako naše kršćansko svjedočanstvo i u boli i u radosti Bog će obilato nagraditi u vječnosti.
