Arhiv tekstova

Klopine cure

Kada bi se tijekom kasnih četrdesetih godina, pa sve do danas, među starijim Sonćanima govorilo o Klopinima curama, točno se u selu znalo o kome se radi. Vidimo ih na priloženoj fotografiji. U sredini fotografije je Janja Matić (1943. – 2005.) sa svojim sestrama, bliznakinjama, dvojčadima, kako se to kaže u Sonti. Njoj s desne strane je Kata, a s lijeve Eva. Matić prezime nose po ocu Josipu Matiću, Gibanicinom. Budući da su živjeli u materinoj Klopinoj kući (prezimena Gladić) i ostali su Klopini, prezimena Matić. Ovo je primjer kako su se mijenjali nadimci u Sonti i na ovaj način.
Rođene su između svete Kate i Badnjaka (Adama i Eve) 1946. Njihovi roditelji su se držali nepisanog pravila »daj ditetu ime po svecu koji mu je najbliži«. Kata je malo starija. Dok su bile male, teško ih je bilo raspoznati, a kao starije djevojčice i kasnije, još teže. Zato u razgovorima, bilo da je riječ o pohvalama i uspjesima ili dječjim nestašlucima kojih su bile sudionice, spomenula bi se jedna od Klopinih dvojčadi.
U obitelji Marice Gladić i Josipa Matića prvo i drugo rođeno dijete su bili sinovi Ivan i Marko, Janja je bila treće dijete, a Kata i Eva četvrtorođene. 
Na fotografiji vidimo da Janja nosi narodnu nošnju, tj. u šokačkoj je suknji i pripasan joj je pregač. Na torzu ima štrikov kao i njezine sestre, koji je od trikotaže. Janja ima frizuru pletenice (kratkouzlazni naglasak riječi je na trećem slogu). Kosa je začešljana od čela prema vratu, podijeljena na potiljku u dva dijela i upletena u dva repa (kike). Oni su na potiljku ukršteni, pa podignuti na tjeme i pričvršćeni ili šnalom ili šarenim svitnjakom od vune (uzicom od šarene vune). U to vrijeme djevojčice su se odijevale u nošnju svakoga dana kao i na blagdane. Kata i Eva nose građansko ruho, nošnja kod djece se tada prestala nositi. Sve tri nose štrikanu obuću od šarene vune, ljope. Sonćanske se ljope razlikuju od onih iz drugih mjesta. Moraju imati male obraze, plitke su, određenih boja vune kao i šara. Tako Sonćani »štriku« ljope na ružmarine, na kućice, na šećere, na pate… Potkrpane su na tabanja pravom kožom. Po boji i veličini šara se razlikuju muške od ženskih kao i dječje od odraslih.
Najstariji sin iz obitelji Ivan Gladić (nosio je majčino prezime) je bio izvrstan sonćanski fotograf (1933. – 1976.). Od milošte je prozvan Slikika. Neumorno je fotoaparatom bilježio skoro sva događanja u selu, te ga živući mještani starije dobi rado spominju s osmijehom, jer je bio vrlo srdačan i veliki šaljivdžija. U svojoj obitelji je također zabilježio mnoge događaje kao i članove obitelji, pa je i ova fotografija iz tog fundusa, a čuva je Janjina kći. Sve tri sestre su ostavile po dva potomka. U široj obitelji kroz prošlost, prije Kate i Eve nije bilo blizanaca, sve do 1999. kada su se Janji rodile dvije praunuke bliznakinje.  
Sve tri sestre su tijekom života najviše radile na zemlji, mada su bile zaposlene u državnim ustanovama i poduzećima. Sve tri su bile vesele, okretne i vrlo vrijedne. Nijedan im se posao nije oteo.
Skladnu obitelj, kao skoro i sve obitelji na kugli zemaljskoj, nisu mimoišla sretna vremena, blaženstva druženja, kao ni teške tragedije. 
P. S.
U Sonti se povremeno rađaju blizanci ili bliznakinje, ali njihov broj nije neuobičajen.  
Ruža Silađev