Arhiv tekstova

Fratrići / Fratričevići

Fratrić ili Fratričević poznati je rod somborskih Hrvata. Iz ovog roda najpoznatiji je ogranak koji je 1791. dobio plemstvo: Jakov Fratričević (r. 2. VII. 1728.) i njegovi sinovi Filip (r. 5. I. 1752.), Mihajlo (r. 26. X. 1757.), Petar (r. 28. V. 1767.) i Antun (r. 7. VI. 1773.). Rodonačelnik plemenite grane Fratričevića Jakov bio je sin izvjesnog Ivana, koji se spominje u plemićkoj povelji. Ivan je služio kao vojnik u Potiskom vojnom distriktu sve do reinkorporacije bačkih vojnih šanaca 1740-ih, sudjelujući kako u unutarnjim, tako i vanjskim ratovima. Ivan je s izvjesnom Katarinom imao sinove: Ivana (14. IV. 1720.), Antuna (7. IV. 1724.) i gorespomenutog Jakova, te kćeri Olivu (19. II. 1731.), Jagu (23. III. 1732.), Matiju (21. II. 1740.) i Magdalenu (11. IV. 1741.), umro je prije vjenčanja svog sina Jakova (20. XI. 1746.) U matičnoj knjizi umrlih upisana  je pod 29. I. 1743. smrt Ivana Fratričevića starog 70 godina. Ostaje, međutim, pitanje je li to zapravo Jakovljev otac.

Genealogija

Obiteljsko stablo Fratričevića (genealogia Familiae Fratritsevitsianae) sačuvano je u kopiji, koju je 1913. izradio Josip Vojnić od Bajše prema izvorniku koji se nalazio u vlasništvu Stipana Fratričevića, kotarskog načelnika u Bačkoj Topoli i potomka Antuna (r. 7. IV. 1724.), koji je bio brat Jakova, rodonačelnika plemenitih Fratričevića. Na stablu je upisano da je prvi somborski Fratričević (primogenitus) bio Andrija, koji je došao u Sombor iz Dalmacije sa sinovima Ivanom i Nikolom (cum fillis suis Nicolao et Joanne e Dalmatia venit). 

Jakov Fratričević

Jakov je, kako piše u plemićkoj povelji, u prvo vrijeme i sam slijedio stope svojih vojničkih predaka. Međutim, po razvojačenju Sombora 1745. proveo je 46 godina u civilnoj službi. Dana 20. XI. 1746. oženio je Katarinu, kći Mihajla Margetića. Svjedok na vjenčanju je bio Tadija Fratričević, koji je bio sin Nikole, brata gorespomenutog graničara Ivana. Jakov se istaknuo za vrijeme posljednjeg austrijsko-turskog rata 1788. – 1791., kada je carskoj vojsci pribavljao potrepštine. U njegovim naporima mu je pomagao prvorođeni sin, gorespomenuti Filip, koji je obavljao senatorsku dužnost. Jakov je umro 1. IX. 1793.

Filip Fratričević

Jakovljev sin Filip javlja se kao nositelj brojnih dužnosti u Somboru i Bačko-bodroškoj županiji. Dana 3. II. 1777. vjenčao je Katarinu Matijević. Godine 1793. spominje se kao somborski senator i gradski kapetan, a 1810. kao sudac Sudbenog stola Bačke županije u Somboru. Umro je 2. III. 1819. godine kao glavni sudac (főbíró) i crkveni sindik. Katarina je umrla prije njega, 19. III. 1790., u 31. godini života.
Filipov sin Stipan (22. X. 1777.) nosio je 1797. čin poručnika (hadnagy) u bačkoj plemićkoj insurekcijskoj vojsci. Filipov sin Ignjac st. (r. 6. VII. 1784.) je 30. X. 1832. izabran za vojnog povjerenika gornjeg kotara Bačko-bodroške županije. Njegov sin Ignjac ml. (1820. – 1887.) bio je general konjaništva i mađarski kraljevski gardijski kapetan. Usvojio je Vinka Asta, somborskog odvjetnika. Vinkovi potomci su nosili prezime Fratričević-Ast.

Ignjac Fratričević

Genealogija konjičkog generala Ignjaca Fratričevića izgleda ovako: Ivan (umro prije 20. XI. 1746) i Katarina (umrla 24. IV. 1764. u 70. god); Jakov (2. VII. 1728.) i Katarina Margetić (vj. 20. XI. 1746.); Filip (r. 5. I. 1752.) i Katarina Matijević (vj. 3. II. 1777.); Ignjac (r. 6. VII. 1784.) i Barbara Buzagić. Rođen je 21. VII. 1820. u Somboru, a umro 14. XI. 1887. u Beču. U vojnu službu je stupio 19. IV. 1838. Služio je u brojnim jedinicama i prošao kroz brojne činove: potporučnik (1846.), major (1857.), pukovnik (1858.), general-major (1866.), podmaršal (1870.) i konačno general 1886. Pod zapovjedništvom baruna Edelsheima sudjelovao je u borbama protiv Prusa (14. V. – 14. VII. 1866.). Poslije pruskog rata nosio je brojne funkcije: carsko-kraljevski stvarni tajni savjetnik, zastupnik Gornjeg doma (Főrendiház) Ugarskog sabora i vlasnik husarske pukovnije br. 12.