Arhiv tekstova
Počnimo ispočetka živjeti
Završena je još jedna godina. Ona je iza nas i s vrhunca koji je visok 365 dana gledamo unazad. Treba ocijeniti, procijeniti i vrednovati proteklo vrijeme. U duhu kršćanskih vrednota mi se s vremenom susrećemo u dimenziji vječnosti. Ponovno želim s vama, čitateljima Hrvatske riječi, podijeliti ovo razmišljanje.
Jednom u životu ipak stigne i posljednji dan. Mi ne znamo kad je on i gdje će nas stići, kako će to izgledati. Znamo samo sa sigurnošću da će taj dan doći. Nismo svjesni uvijek da nas svaki dan, svaka sekunda, i svaki tjedan i mjesec nose upravo u naručaj toga dana. Rijetko kad pomislimo da bismo htjeli da nam to bude najljepši dan života, da to bude dan koji će nas odvesti u svjetlo, život u izobilju i vječnost, a ne u muku, patnju i bol prolaska kroz smrt. Ne pomišljamo dovoljno da je zapravo važno u tom danu biti ponosan što smo živjeli, da se možemo bez boli i velikog opraštanja osloboditi zem-lje, skinuti okove prolaznosti, boli i patnje sa sebe, oprati se od bezakonja, grijeha, zloće i oskvrnjenosti, te obučeni u poštenje, slobodu, pravednost, mudrost i nadu, obasjani ljubavlju, poći u susret onima koji su pošli ispred nas i žive zauvijek.
UČINITI GODINU SRETNOM: Dan posljednji dolazi. Dobro se toga sjetiti kako nam on ne bi bio posljednji, nego prvi u nizu neizmjernosti. Svaki dan je zapravo posljednji dan. Svaka minuta je posljednja, svaki sat je zadnji. Samo jednom prolazimo istim prostorom, samo jednom živimo ove trenutke. Važno je stoga svaki trenutak proživjeti kao da je zadnji, jer on to i jest. Ne dopustiti da ijedan ode prazan, a da nam ne odnese materijale u nebo, iz kojeg će nam vječnost graditi kuću, dvorac, život.
No, posebnu fascinantnost i neku tajanstvenost nose posljednji dani građanske godine. Mi to zovemo Stara godina, a to je zapravo posljednji dan godine koja je iza nas, koja nas osuđuje ili nagrađuje. Stara godina je poput vrha planine s koje možemo vidjeti 365 prošlih dana i, ako su bili ispravni, na njima se odmoriti, odahnuti, s dubokim uzdahom poći u budućnost, ili se teška srca kajati, žaliti što su ti dani bili prazni, što je u njima ostalo zlo, što ga nismo okajali i drugima oprostili. Stara godina je posljednji trenutak da ovu godinu učinimo sretnom, da bez tereta, bolesti i grižnje savjesti uđemo u novo razdoblje života. Stara godina je zadnji poziv da još nešto učinimo dobra i da nam se ova godina čini uvijek sretnom, da se na nju vraćamo kao na blagoslov za našu budućnost.
Ništa ne vrijedi ako se zakopamo u pijesak briga, u pripravu za doček Nove godine, u zaborav. Ne možemo biti naivni poput noja koji zabija glavu u pijesak kako ga ne bi drugi vidjeli. Radije okupajmo svoju savjest, oprostimo svakom čovjeku, molimo neka nam se oprosti, i osobito se pomirimo s nebom koje jedino daje novost u Novoj godini. Bar posljednji dan godine treba pripadati nama. Bar taj dan možemo zagrliti svoju vlastitu dušu, zavoljeti sebe i svoj život, utješiti svoje srce, svoju savjest opet obijeliti, rasvijetliti i učiniti radosnom. Bar jedan dan možemo oprostiti svojim ukućanima, moliti za oproštenje one koje smo povrijedili, bar jedan dan možemo zaželjeti biti drugačiji, onakvi kakvi postajemo sretni, zadovoljni, radosni.
VRIJEME PLANIRANJA: Oslušnimo tišinu koja nas okružuje i zaronimo u mir. U toj smirenosti, koja će nas obuzeti kad odlučimo da ništa više nije važno osim nas i ovog trenutka našeg života, zapljusnut će nas prisutnost Nekoga tko prema nama gaji neizmjernu simpatiju, Nekoga koji možda već 365 dana nije uspio prodrijeti do nas. Bog, koji je postao čovjekom, približit će nam se. On želi ovaj trenutak provesti u našem društvu. Zamijetit ćemo da nas uopće ne osuđuje, da nas potpuno razumije. Zajedno s njime promotrimo proteklu godinu, pogledajmo što bi trebalo promijeniti da bi naš život bio potpuniji i sretniji. Naučimo se od posljednjih dana načiniti prve dane, pretvarati gubitak u dobitak.
Ne dopustimo da naši dani prolaze prazni, lijuć se u rijeku vječnosti – kaže Izidor Poljak. Neka naša odluka bude opet riječ iz njegove pjesme: »Kuda koracam hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti«. Ovo je vrijeme zahvalnosti i vrijeme planiranja. Zahvalnosti onome tko nam je poklonio sve naše godine i vremena. Trenutak planiranja, ali samo s onim koji nas može dati sutrašnji dan, budućnost i vječnost. U ovom trenutku između budućnosti i vječnosti čeka na nas vječnost. Bog Stvoritelj, onaj koji nas je htio i koji nam je Otac i Majka, koji je srce našega srca, prva i posljednja misao našeg razuma, koji je naš najdublji osjećaj i koji je naša najdublja čežnja.
Počnimo iz početka živjeti. Počinje nova godina. Bože, što li nam donosi ona? S istog vrhunca gledamo unaprijed. Planiramo, želimo i započinjemo prvim korakom. Pošto je vrijeme ipak u rukama Njega, što zaželjeti na početku nove godine, nego da bude blagoslovljena. Treba je osloniti i prepustiti u ruke onoga koji drži uzde povijesti u svojim rukama. Puno toga je na početku nove godine neizvjesno i upitno. Dajmo sebe cijeloga u izgradnju novih vrednota, a u isto vrijeme trajnih, a za taj i takav plan zamolimo blagoslov da se ne bi morali na kraju i ove nove godine osjećati samo pokajnički nego i zahvalno. Stoga je vrlo sretna čestitka koja je tako puna sadržaja: BLAGOSLOVLJENA NOVA GODINA!
