Arhiv tekstova

Na vrhu šiljaka

Moram zapisati neobičnost ovog dana. To se, naravno, vrti oko mog života u Mađarskoj. Nadam se da neću riskirati da mi dosade ovi dojmovi, ali oni su jači od mene i vrijedni su rizika. Svakodnevni život sastoji se od malih stvari, ali velikih iskustava. Danas dok sam čekala u redu u jednom trgovačkom centru doživjela sam sirenu. Odjednom je cijeli centar bio obavijen vrlo glasnim zvučnim upozorenjem. Ljudi oko mene su pričali na mađarskom, ali ja ništa nisam razumjela. Neki su ostavili stvari na pultu i izašli van. Svi oni u hodniku krenuli su prema izlazu. Pitala sam, na engleskom, ljude oko sebe što se događa, ali nitko nije razumio što sam pitala. Nešto su govorili na mađarskom, ali ne znam što. U jednom trenutku sam čula ženu kako nešto pita i u svom pitanju izgovara »bomba«. Hm, nije se činilo kao bomba jer nitko nije trčao, ali osjećala sam se vrlo bespomoćno. Onda je zvuk stao i pitala sam trgovkinju što se događa, na što mi je rekla da ni one ne znaju. Na kraju se ništa nije dogodilo osim niza događaja koji su se dogodili u meni. Prije mi se taj nesporazum s ljudima, na dnevnoj bazi, sviđao, ali u ovakvim situacijama… Ne znam. Ovaj put sam bila lišena neke tjeskobe koju su mi mogle donijeti nepotrebne informacije, ali sam bila svjesna i da bih mogla biti uskraćena za nešto važno. Što učiniti sljedeći put kad zazvoni? Trčati prema izlazu? Već se vidim kako sljedeći put trčim. Zanimljivi su svi ti svakodnevni izazovi koje život stavlja pred nas.

Spas je u selu

Mislim da bih na znak sljedećih sirena mogla otrčati u najljepše selo u Italiji. Ne znam koliko ljudi zna za njega. Iskreno, nisam ni ja znala. Otkrila sam to tek kad sam otkrila svoju želju da putujem u Dolomite. O čemu ću također pisati. No, vratimo se Santa Maddaleni. Ovo veličanstveno i lijepo selo nalazi se na sjeveroistoku zemlje, koje se proteže između doline Tirol i podnožja Dolomita. Ušuškano na nadmorskoj visini od oko 1.350 metara, okruženo prekrasnim planinama i livadama, ovo malo selo dom je za 400 stanovnika od kojih se većina bavi turizmom.
Zaštitni znak svete Magdalene je istoimena crkva posvećena ovoj svetici, no ovo je odredište zapravo idealno mjesto za sve one koji vole uživati u pravoj netaknutoj prirodi i koji su željni istraživanja brojnih ljepota Puez-Odlea, parka prirode koji nosi epitet »Otvorene knjige o Dolomitima«.
Raskošna domaća hrana, koja predstavlja spoj rustikalnih talijanskih okusa i utjecaja austrijske kuhinje, inspirira goste ovog mjesta da se iznova vraćaju u ovaj dio Italije. 
Što se hrane tiče, vjerujem da bih u njoj uživala bilo gdje u Italiji. Ovoga puta ipak želim više pažnje posvetiti Dolomitima. Ili barem pokrenuti priču o njima.

Fotogeničnost kao kriterij

Ne znam puno, a svoje dojmove spremam na temelju fotografija, a ako ćemo po njima, Tre Cime di Lavaredo su bez premca najfotografiranija prirodna atrakcija u Dolomitima. Šetnja ovim nevjerojatnim vrhovima je obavezna, bez obzira jeste li u Dolomite došli planinariti ili ne. Kružna staza oko Drei Zinnen, poznatih šiljaka, duga je oko 10 kilometara i traje oko tri i pol sata.
Kad sam već započela priču o Dolomitima s epitetom najljepših, moram nastaviti s jezerom Lago di Sorapis. Kažu da je jezero toliko lijepo da sati sjedenja pored njega neće biti dovoljni da upijete svu ljepotu. Naravno, zanimljiva je i priča o tome kako je jezero postalo začarano. 
Odabirom ove tri destinacije na Dolomitima započinjem priču o njima i nadam se pokrećem želju za više.
Gorana Koporan