Arhiv tekstova

Blagoslov zvona

U nedjelju, 17. rujna ove godine, u Sonti je održana 92. po redu pučka manifestacija Grožđe-bal. To je tradicijska mjesna manifestacija koja je zaživjela 1928. godine. Od tada do danas je prekidana tri puta. Prvi put za vrijeme Drugog svjetskog rata, drugi put 1965. zbog izlivanja Dunava i 1991. zbog rata. U vrijeme korone je također održan s iznimkom neodržavanja priredbe u zatvorenom prostoru. U nastajanju su postojale tri ovakve manifestacije u našemu selu: njemačka, mađarska i šokačka. U početku su to bile zahvale za godišnje plodove vezane uz vjerske obrede. Održavale su se najčešće koncem rujna i tijekom listopada. U njemu su svi sudionici bili iz Sonte, a gosti iz drugih mjesta su bili dobrodošli kao promatrači.
Među aktivnostima Grožđe-bala zavidno mjesto zauzima i blagoslov zvona u crkvi. Dan prije održavanja Grožđe-bala se kiti zvono. Skelet zvona je prije bio od željeza. Jajolikog je oblika, podijeljen uzdužnim, polukružnim šipkama na četiri dijela. Na gornjem dijelu se nalazi kuka da se može okačiti na jači štap kako bi se moglo nositi.
Zvono uređuju sudionici Grožđe-bala, a najčešće su to starije žene i muškarci. Na ovom predmetu je sve simbolika. Sama se nameće. Na svakoj četvrtini zvona (četvrtina, godišnje doba?) su tri kifle (pereca) u domaćinstvu pečenih, tri grozda grožđa, a u sredini zvona je cijela ruda salame koja visi malo ispod zvona kao njegovo klatno. Ranije nije bilo zamrzivača da bi se zamrzla domaća kobasica, pa stavila u zvono nego se u mesnici kupovala ruda kobasice ili najčešće salame, jer je proporcionalno više odgovarala. To je tako ostalo i danas. Pereca je svega dvanaest kao i dvanaest grozdova grožđa. Meni osobno liči na dvanaest mjeseci u godini, kao iskonska nada ili želja čovjeka da bude opskrbljen hranom tijekom cijele godine. Još jedna simbolika se nalazi u ovih dvanaest pereca i grozdova, a to je Isusovo tijelo pretvoreno u kruh i vino.
Grožđe se stavlja po mogućnosti s dijelovima vinove loze i lišća. Između njih je cvijeće, asparagus i trake (plantike) od krep papira koje se spuštaju uz asparagus cijelom dužinom zvona. Ranije su se trake stavljale u plavoj, bijeloj i crvenoj boji (bojama državne zastave), a danas u bojama kojih ima na tržištu.
Šezdesetih i tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća pa sve do 1987. Grožđe-bal nije bio prisutan u crkvi, a prije toga je bio od početka, tj. od 1928. Vlč. Marko Forgić je 1987. godine organizirao u crkvi Zahvalnicu za godišnje plodove, pa je tako pozvao Grožđe-bal na blagoslov zvona. U stvari »na mala vrata« ponovno je uveo manifestaciju u okrilje crkve.
Od općine ili omladinskog doma, znači od mjesta gdje se zvono ukrašavalo, do crkve, na sam Dan Grožđe-bala zvono su nosila dva pudara i uz njih dvije pudarice (čuvari i čuvarice vinograda). Bili su svečano odjeveni, kao što vidimo na fotografiji. Za vrijeme mise zvono je stajalo na vidnom mjestu. Za to vrijeme pudari i pudarice kao i svi sudionici su uobičajeno sudjelovali u misi. Na svršetku svete mise svećenik je blagoslovio zvono.
Iz crkve je zvono u povorci preneseno na mjesto nastavka večernje manifestacije. Do prije tridesetak godina zvono se na kraju licitiralo i prodavalo, a novac je čuvan za sljedeći Grožđe-bal. U današnje vrijeme zvono ima skelet od pruća, jer je okićeno manje težine. Okićeno zvono se poklanja zaslužnim građanima općine i mjesta. Ove godine zvono je darivano Kati Zec (r. 1953.), istaknutoj aktivistici OKUD-a Ivo Lola Ribar. Dotični OKUD desetljećima organizira Grožđe-bal u Sonti unatoč nedostatku novca, ljudi kao i konja koji su bili velika atrakcija ove manifestacije.
Fotografiju je snimio Saša Bulović, 
mjesni fotograf u crkvi sveti Lovro u Sonti. 
Ruža Silađev