Arhiv tekstova

Dvoipolstoljetno pravo na vašar

I ovog 15. u mjesecu na šidskom vašarištu održan je tradicionalni vašar. Kao i obično, ponuda je bila raznolika, od raznih kućanskih potrepština, odjeće, rukotvorina, namještaja, do dijelova za poljoprivredne strojeve. Šiđani vole reći da se na vašaru može naći »od igle do lokomotive«. No, kupovina nije jedini razlog odlaska na vašar. Mnogi dolaze i na druženje. Prilika je to za susret s poznanikom, razgovor i razmjenu iskustava u popularnim vašarskim šatorima uz okrjepu i obaveznu konzumaciju janjetine s ražnja. I tako već 250 godina, od dana kada je Šid dobio privilegij da ima status grada i održava vašare.

Njegovanje dugogodišnje tradicije

Prema navodima šidskog povjesničara Radovana Sremca, oko 1770. godine prilike u Šidu bile su dosta povoljne. Uzimajući u obzir napredak Šida i koristi koje je Dvorska komora mogla imati od toga, inspektor Ferdinand Bongard podnio je zahtjev da se Šid proglasi komorskim gradom. Bongard je izvijestio Komoru da se Šid nalazi na carskoj cesti, da je najveći od svih komorskih sela u Srijemu te da zaslužuje status trgovišta i privilegij za slobodno održavanje godišnjih vašara (privilegium nundiale). Na vašarima bi seljaci mogli prodavati svoju robu, što bi donijelo prihod i Komori, jer bi njoj pripadale takse od vašara i točenja pića za vrijeme njenog održavanja. Predložio je da se vašari održavaju tri puta godišnje: 19. ožujka na Josipovo, 10. kolovoza na sv. Lovru i 1. studenog na Svisvete. Kako je prijedlog dobio podršku i Virovitičke i Požeške županije, iznijet je pred caricu. U svibnju 1773. godine Marija Terezija potvrdila je privilegij za Šid da ima status grada i da održava vašare. Tekst ovog privilegija kasnije je ispisan na mramornim pločama koje su okačene u općinsku zgradu. Poslije dobijanja statusa grada, počinje nagli uspon Šida.
Tradicija održavanja šidskog vašara održala se do danas. Svakog 15. u mjesecu na šidsko vašarište slijeva se more ljudi iz Šida i sela šidske općine, ali i iz susjednih država Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uglavnom zbog kupnje proizvoda po nižim cijenama, mogućnosti susreta s prijateljima, ali i održavanja dugogodišnje tradicije. 
»Mislim da je važno da Šid ima vašar, prvenstveno što ima veoma dugu tradiciju održavanja. Međutim, vašari nisu kao nekada. Sjećam se kad je šidski vašar bio pun konja, krava i svinja. U odnosu na današnje vrijeme, razlika je velika. Ovdje su dolazili Talijani kupovati konje i krave. Romi iz Šida su kupovali za njih budući da Talijani nisu govorili naš jezik. Nakon kupovine konje bi tovarili u vagone na željezničkoj stanici odakle su ih odvozili do odredišta. Nekada je bilo i više obrtnika. Oni su uglavnom prodavali opremu za konje, ali bilo je i drugih zanatlijskih proizvoda, s obzirom na to da je u to vrijeme bilo više krznara, grnčara, obućara... U Šid su svakog 15. u mjesecu u većem broju dolazili ljudi iz cijele bivše Jugoslavije, najviše iz susjedne Hrvatske, sve do Đakova. Ja sam za mnoge od njih kamionom vozio volove i krave iz ovih krajeva. Danas se dosta toga promijenilo. Granica nam otežava razmjenu roba i dobara. Ali, unatoč tome, ljudima iz susjednih mjesta ostala je navika dolaska na šidski vašar. Uvijek sretnemo nekog poznatog koga dugo nismo vidjeli i eto prilike za razgovor i druženje«, kaže Samuel Kolar iz Šida.

Trgovina na granici

Vašar je najposjećeniji kada se održava vikendom. U ponudi su razne sitnice za kuću, od drvene galanterije, lončarskih proizvoda, odjeće, obuće, neizostavnih »sremačkih« kožnih papuča do namještaja i dijelova za poljoprivredne strojeve.
»Na šidski vašar redovito dolazim uglavnom zbog kupnje kućanskih potrepština, ali i da posjetim prijatelje koji tu žive. Ovdje kupujem i dijelove za traktor i poljoprivredne strojeve koji su na vašaru mnogo povoljniji nego kod nas. Mislim da je važno da Šid kao pogranično mjesto ima vašar. To je oduvijek bilo mjesto okupljanja ljudi sa svih strana, ali i šarolike ponude i povoljnijih cijena proizvoda«, kaže Dario Martić iz Starih Jankovaca.
Njegovo mišljenje dijeli i supruga Doris.
»Meni je uvijek lijepo na vašaru i radujem se svakom 15. u mjesecu. Dolazim sa suprugom, obiđemo štandove na kojima uvijek nađem nešto zanimljivo i povoljno za kupiti. Nakon kupovine pojedemo i popijemo nešto i posjetimo prijatelje koji žive ovdje.«
Vašar je omiljeno mjesto i umirovljenicima. Zbog raznovrsne ponude i povoljnih cijena rado dolaze.
»Uglavnom kupujem odjeću za unučad i kućne potrepštine koje su na vašaru znatno jeftinije nego u trgovinama. A osim kupovine volim gledati i druge stvari i uvijek nađem nešto zanimljivo. Mislim da je lijepo što Šid ima vašar, jer je to duga tradicija i ovdje se okupljaju ljudi sa svih strana«, navodi Gospojinka Olak iz Šida.
Tri prijatelja, s tri strane granice, koje smo zatekli pod šatorom gdje su degustirali janjetinu, pokazali su nam da je sajam dobra prilika i za druženje.  
»Svakog 15. u mjesecu okupimo se ovdje ispod šatora. Idemo u kupovinu i sjednemo jesti jagnjetinu i popiti hladno pivo. Međutim, vašar je iz mjeseca u mjesec sve manji. Nema više onoga što je nekada bilo. Ali ostala je tradicija našeg druženja. Ja živim u Šidu, jedan drugar živi u Bosni, a treći u Hrvatskoj. Mi smo Sremci ili Srijemci i lijepo je dok se ovako družimo i održavamo tradiciju okupljanja na dan vašara u Šidu«, kaže Ilija Kurbalija iz Šida.
»Uvijek sam dolazio na šidski vašar i to prakticiram i danas«, ističe Petar Mijatović iz Strošinaca i dodaje:
»Najviše dolazim zbog druženja i jagnjetine. Što se tiče kupovine, najviše me zanimaju dijelovi za poljoprivredne strojeve. Ponuda za mala poduzeća je dosta povoljnija na šidskom vašaru nego kod nas u Hrvatskoj. Prije ratnih devedesetih bilo je puno više obrtnika, a i ponuda stoke je bila bolja. Ljudi iz pograničnih sela u istočnom dijelu Hrvatske bili su vezani za Šid. U to vrijeme smo kupovali na vašaru svinje, prasice, telad, jagnjad. Toga više nema. Ali je ostala navika da dođemo, da se vidimo s prijateljima i obavezno kupimo kožne papuče (šokačke ili srijemske), koje rado svi nosimo i s jedne i s druge strane granice«.
S. D.