Arhiv tekstova
Bunjevačko-šokački sabor u Subotici, kakvim jezikom govorimo?
7. listopada 1922. – Neven donosi članak Mije Mandića, koji piše o društvenim prilikama bunjevačkih Hrvata u Subotici poslije gradonačelnikovanja Laze Mamužića, tj. za vrijeme Károlya Bíróa (1902. – 1918.). Mandić piše kako je mađarska vlada »upotrebila Lazu Mamužića i ono nekoliko zavedenih Bunjevaca zavisni od vlasti na sto strana, – za puko sredstvo u korist pomadžarivanja«. Kada je Károly Bíró postao gradonačelnik uslijedila je otvorena asimilacija: »Sada su nastala prava madžarska vremena. Nisu tu trebali nikakovi Lazari ni za sredstvo. Sada se je otvoreno radilo i pomadžarivalo. Za velikoga župana dodje u Suboticu Bezeredi, a za gradonačelnika Dr. Biro Karolj. A nas isplatiše Madžari kao i uvek sitnim novcem, pustim obećavanjem. Da, istina jednoga našega prvaka Dr. Vojnić Hajduka primio je Birov u varošku upravu za glavnog odvetnika. Ali ovo je bila odlučna i bezuvetna želja Dr. Laze Lipozenčića i Dr. Vojnića Tunića, ali se to neprirodno pobratimstvo brzo razišlo. Naime kada je Dr. Joža uvidio da na njega Birov prekim okom gleda, ostavi i Hajduk Madžare, a Birov mu dovikne: Mehet! – možete ići«.
8. listopada 1971. – Hrvatski tjednik donosi članak iz pera Ive Prćića mlađeg, koji piše o četvrtoj skupštini Saveza društva bibliotekara Jugoslavije u Bledu (Slovenija) od. 15. do 18. rujna. U okviru skupštine, 16. rujna u festivalskoj dvorani održana je kulturna večer. Prćić piše da je na njega »neugodan dojam ostavio nastup najavljivača«. Naime, najavljivač je (po Prćićevom sjećanju) govorio: »Na kraju Folklorni ansambl Gorje izvodi plesove pripadnika mađarske narodnosti iz Jugoslavije iz okolice Subotice – bunjevačko kolo«.
9. listopada 1921. – Neven piše o bunjevačko-šokačkom saboru u Subotici održanom godinu dana ranije, 1920. godine: »Sabor Bunjevaca i Šokaca održan je prije godinu dana 10. oktobra. Njegov glavni cilj bio je dokumentirati našu vjernost prema novoj otadžbini, a ujedno zauzeti stanovište u plemenskim, političkim i ekonomskim pitanjima. Na njemu je osnovano Prosvjetno društvo Neven, Udruženje Zemljoposjednika i Bunjevačko šokačka stranka. Prigodom godišnjice rado se sjećamo ovog sabora, što ga je sazvalo Narodno Udruženje«.
10. listopada 1920. – Neven piše da je Ivica Kovačević, ministar šuma i ruda vlade Kraljevine SHS, došao iz Beograda u Suboticu da prisustvuje bunjevačko-šokačkom Saboru u Subotici 10. listopada.
11. listopada 2002. – Subotičke novine pišu da će se u studenome održati prva Smotra recitatora na hrvatskom jeziku u organizaciji Hrvatske čitaonice (Subotica).
12. listopada 1923. – Nova pošta piše: »Javljaju nam bajmočki Bunjevci da su oni u svoje vreme osnovali Bunjevačko Prosvetno Pevačko Društvo, a sada su isto morali raspustiti zbog ogromnog crkvenog nereda. Ovaj crkveni nered prouzrokuje crkvenjak Josip Töröki, koji šikanizira naše stanovništvo slavenske svesti. Oni su tako ogorčeni, da ne mogu nikako da nastave svoj započeti rad. Madžar, crkvenjak Josip Török, štampa crkvene pesme u tri primerka kako bi što više prkosio našim Bunjevcima a da oni ne mogu sa crkvenim pesmama u horu da se služe«.
13. listopada 1927. – Neven piše o rodoljubivom subotičkom svećeniku Paji Kujundžiću (1859. – 1915.), koji se zalagao za hrvatski jezik u Subotici: »Sa bunjevačkim imenom kao takovim obračunao je već pokojni pop Paja Kujundžić u svojoj raspravi: Kakvim jezikom govorimo daklem? On se u tom svom djelu odlučno zalagao za to, da se napusti ime Bunjevački jezik, a prihvati ime Hrvat i hrvatski jezik, jer da su Hrvati ubilježeni u registar svjetskih naroda«.
