Arhiv tekstova

Kalčan

Nacionalni identitet Hrvata u Somboru odredila je u velikoj mjeri klasna dihotomija (podijeljenost) u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. st. Hrvati koji su živjeli u varoškoj sredini (zanatlije, činovnici, prosvjetari itd.) bili su izloženiji mađarskoj kulturi. Sa Srbima su imali slabih dodirnih točaka. Hrvati i Srbi naime pohađali su različite škole i crkve. Hrvati su išli u državne škole, koje su bile mađarskog karaktera i iz njih su izlazili kao Mađari. Srbi su imali svoje vjeroispovjedne škole, koje su ih odgajale u srpskom duhu. S druge strane, Hrvati, koji su živjeli na salašima u okolici Sombora (Gradina, Nenadić i dr.) zadržali su svoje izvorne karakteristike, koje su prenijeli na svoje potomke. Oni predstavljaju uostalom bazu Hrvata u Somboru. 

Patricijsko podrijetlo

Među starijim generacijama Hrvata u Somboru, koji su se početkom 1921. organizirali u Bunjevačko kolo, bilo je malo onih koji su se na društvenom polju istaknuli. Jedan od takvih je Ivan Kalčan. Rođen je u Somboru 22. VIII. 1870. (pod prezimenom Kalčanić) kao sin Matije (r. 25. I. 1838.) i Franciške Jurišić, koji su se vjenčali 22. XI. 1859. Ime je dobio po djedu Ivanu, koji je 26. XI. 1834. vjenčao Terezu Talijan (baku Ivana Kalčana ml.). Prema pisanju subotičkog Nevena, Ivan Kalčan je »potomak somborske patricijske familije, koja se prije 250 godina sa glavnom seobom Bunjevaca nastanila u Somboru«. Ostaje međutim pitanje koliko je to točno. U svakom slučaju, I. Kalčan je bio posebna povijesna figura. Po pisanju Nevena, »spadao je među one ritke učene Bunjevce, koji su narodnim duhom odisali«. Drugim riječima, iako je odrastao i školovao se u mađarskoj sredini, I. Kalčan nije prezirao svoje podrijetlo niti svoje sunarodnjake. 

Učitelj u Gradini

Pohađao je Učiteljsku školu u Kalači (1892. – 1896.). U početku je radio u Dautovu kod Baje. Poslije tri godine premješten je u salašarsku školu u Gradini kod Sombora, koja je bila čisto bunjevačka sredina. Poučavao je ne samo djecu nego i odrasle. Djecu je poučavao na materinskom jeziku. Za odrasle je priređivao kazališne predstave i držao poučna predavanja. Na taj način poticao je Gradince da ostanu vjerni svojem jeziku i tradicijama, suprotno praksi drugih učitelja, koji su namjerno zatajivali hrvatski jezik u učionicama. Člankopisac Nevena s pravom zaključuje: »Rezultat njegova rada je čvrsta narodna svist, koja se razvila među Bunjevcima u Gradini«. 

Reorganizator prosvjete

Od 1905. do mirovine 1932. Kalčan je radio u Somboru. Po slomu mađarskih vlasti u bačkim gradovima 1918. Kalčan je imao jednaku ulogu u Somboru kao njegov kolega Mijo Mandić u Subotici. Organizirao je katoličke škole u duhu novih prilika. Bio je tajnik katoličke crkvene općine u izazovnim vremenima. Njegovom zaslugom katolička crkvena općina nije morala predati svoje školske zgrade. Nije tražio, niti dobio, posebno priznanje za svoj rad. Posljedično, pao je uglavnom u zaborav.

Kazališne aktivnosti

Kalčan je aktivno sudjelovao u društvenom životu somborskih Hrvata. Bio je član Bunjevačkog kola. Godine 1935. izabran je za potpredsjednika društva. Za potpredsjednika je izabran i 1937. Bio je član Prosvjetnog izvršnog odbora Bunjevačkog kola. U izvjesnom smislu Kalčan podsjeća na svog imenjaka i kolegu učitelja Ivana Malagurskog, koji je također bio aktivan na društvenom i kulturnom polju. Izvan svojih učiteljskih dužnosti Kalčan je pisao ili prilagođavao postojeće kazališne komade koje su izvodila djeca pred odraslima. Iz njegove skromne radionice poteklo je nekoliko kazališnih komada, što autorskih radova, što adaptacija. Među poznatijima je Divojačka prosidba. Primjerice, 14. XII. 1924. Žensko dobrotvorno društvo somborskog Bunjevačkog kola priredilo je svakogodišnju svečanost Materice. Djeca su pjevala Nek se gori a i doli znade. Na čelu kora stajao je Ivan Kalčan. Pod ravnanjem Kalčana izveden je kazališni komad Pastorak.