Arhiv tekstova
Što treba dati Bogu?
Bog je Tvorac i Gospodar cijelog svijeta. Sve što postoji tu je zahvaljujući njemu. I mi živimo zahvaljujući njegovoj milosti. Zato vjernik treba biti manje opterećen svijetom i materijalnim blagostanjem, a više okrenut Bogu. Tako će pronaći mir za kojim traga, a koji mu ne može dati ništa što pronalazi u svijetu i materijalnom blagostanju. Mir i sigurnost daruje jedino Bog.
Pitanje poreza
Isus je tijekom svoga javnog djelovanja okupio oko sebe mnoge koji su u njemu prepoznali Mesiju. Međutim, pojavili su se i brojni neprijatelji koji su ga se htjeli riješiti. Farizeji su bili ti koji su potajno smišljali plan kako Isusa uhvatiti u krivoj riječi ili postupku kako bi imali razlog uhvatiti ga i suditi mu. Tako su došli na ideju da mu postave pitanje o plaćanju poreza: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« (Mt 22, 16-17).
Smatrali su da će ovim pitanjem Isusa lako uhvatiti u zamku, jer kakav god odgovor da da moći će ga za nešto optužiti. Plaćanje poreza Rimu za Židove je bila posebno bolna tema. Zbog tog poreza dizali su i ustanak. On je predstavljao vrhunac poniženja koji su im priredili Rimljani. Stoga, ako bi Isus bio za porez, smatrali su farizeji, navukao bi na sebe gnjev Židova i od njega bi se okrenuli oni koji ga sada podržavaju. S druge strane, ako bi izrekao ono što Židovi o porezu misle stvorili bi se uvjeti da ga Rimljani osude kao nekog tko buni narod i okreće ga protiv rimske vlasti. Ali, ne može čovjek prevariti Boga. Ono što će se kasnije dogoditi s Isusom, to je Bog unaprijed isplanirao, no u ovom trenutku još za to nije došao čas. Stoga su farizejski pokušaji bezuspješni.
Isusov odgovor za njih je bio lukav i mudar i oni su mu se divili: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje« (Mt 22,21). Nije Isus odgovorio ovako kako se ne bi nikom zamjerio i kako ne bi zaslužio neku kaznu zbog krivog odgovora. Znao je on što oni žele postići, ali je isto tako znao da mu ne mogu ništa dok to ne bude volja Očeva. Njegov je odgovor, kao i uvijek, pouka onima koji ga slušaju. Bog je iznad cara, Bog je onaj koji je sve stvorio i sve na ovome svijetu podložno je njegovoj svemoći. Car je, kao svi prije njega i oni koji će doći poslije njega, tu samo određeno vrijeme, i koliko god misli da je moćan, njegova moć u odnosu na Boga je ništavna. Ono što car traži da mu se da, to za Boga nema vrijednost. Porezi, trgovine, novac i sve ono što je isključivo svjetovno za Boga je bezvrijedno. Bogu je jedino važan čovjek i čovjekovo spasenje, a to se ne postiže nikakvim novcem.
Dati hvalu Bogu
Zapita li se suvremeni vjernik što treba dati Bogu? Što to Bog od nas traži? Psalmist pjeva: »Dajte Gospodinu slavu imena njegova!« (Ps 96,8), jer: »Velik je Gospodin, hvale predostojan…« (Ps 96,4). Gospodin je pokazao svoju veličinu u životu svakog čovjeka. Zaslužio je slavu i hvalu. Da bismo to prepoznali moramo se njemu okrenuti, moramo svaki dan živjeti s njim, s njim ustajati i odlaziti na počinak. Moramo sve raditi s molitvom na usnama i tada ćemo prepoznati koliko se puta on proslavi u svakom našem danu, koliko puta pokaže da je uz nas jer nas ljubi. A onda je na nama red da i mi pokažemo da smo njegovi. Dok živimo u ovome svijetu moramo poštovati i neka pravila, ne možemo se odvojiti od materijalnog, ali trebamo biti uvijek okrenuti Bogu i vječnosti, jer nas on tamo čeka.
