Arhiv tekstova

Kršćansko svjedočanstvo

Od Isusova vremena do danas kršćanstvo se proširilo po cijelom svijetu. Kristovi učenici su stoljećima ispunjavali povjerenu im zadaću i Evanđelje donijeli do na kraj zemlje. Brojke danas govore da je kršćanstvo najbrojnija religija na svijetu, da u našoj i zemljama okruženja kršćani čine više od devedeset postotaka stanovništva. A imaju li se kršćani čime pohvaliti osim brojkama? Vidi li se u društvu da su prisutni u toliko velikom procentu? Kršćanska prisutnost ne treba se vidjeti samo kod nekog prebrojavanja i izjašnjavanja, ona treba biti uočljiva po načinu života onih koji se priznaju Kristovima. Svjedočanstvo života je ono što je najvažnije. Upravo je to bilo presudno kod naviještanja u prvoj Crkvi, te se vjera u Krista širila unatoč progonima i brojnim problemima.

Uzor drugima

Pavao u jednoj od svojih poslanica hvali Solunjane zbog načina na koji su prihvatili vjeru: »Vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji« (1Sol 1, 6-7). U ono vrijeme ljudi su na temelju svjedočanstava prihvaćali Riječ, odbacivali svoj uobičajeni način života i prihvaćali promjene koje moraju usvojiti radi Isusa Krista. Nije im bilo lako, ali bili su otvoreni djelovanju Duha Svetoga, te su mogli od pogana postati vrsni kršćani, uzor svima koji se žele obratiti.
Mi se danas rađamo u kršćanskoj sredini i sasvim nam je normalno da smo dio Božjeg naroda. I pored svih razlika, istinski kršćanin je uvijek isto biti. Kristov nauk se nije mijenjao, iako su se mijenjale društvene prilike. Čuvanje Božjih zapovijedi vrijedi jednako za sva povijesna razdoblja. Isto tako, nikada nije bilo lako istinski pristajati uz Krista i uz ono što nas je poučio. Ali, kršćanin se odlikuje upravo po snazi da prevlada teškoće i društvene trendove, da prevlada strah od posljedica zbog svoje vjernosti Kristu. Kršćanin u sebi nosi snagu i istinsku kršćansku radost koju daje Duh Sveti onima koji s njime surađuju, koji se otvaraju njegovom djelovanju.
Danas, kada ljudi često žele biti uzor nekome u profesionalnom ili bilo kojem drugom smislu, poželimo li nekada biti uzor drugima u vjeri? Nije uzoran vjernik onaj tko ode nedjeljom na misu, tko priča o tome kako i koliko se moli. Uzoran vjernik je onaj koji ne priča puno, ne hvali se, ali svatko može vidjeti kako je njegov život prožet vjerom. Uzoran vjernik je onaj tko ne pristaje na kompromise kako bi bio bolje prihvaćen u društvu. Nema kompromisa kada je Krist u pitanju. Zato svaku neugodnost zbog svoga kršćanskog života podnosi radosno, jer ljubav prema Kristu sve podnosi.

Ljubav

Kršćani mogu biti prepoznatljivi i drugima uzor jedino ako žive zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Jedino ljubav može pokrenuti kršćanina tako da živi za Boga i čini dobro drugome. Samo ako ljube, kršćani mogu mijenjati svijet. Kada bi svaki koji sebe smatra dijelom Crkve uistinu ljubio Boga i bližnjega na svojem poslu, na svojem položaju, u svojoj sredini, zauzeo bi se za pravednost, za dobro drugoga, onda ne bi samo brojke svjedočile o broju kršćana u nekoj sredini, nego bi način života u toj sredini govorio o tome da tu žive kršćani. No, kršćanin ne kritizira druge, on radi na sebi i pomaže drugima, jer tako čini onaj koji ljubi. Svijet mijenjamo samo polazeći od sebe.