Arhiv tekstova

S plodnog zemljišta prinos dolazi sâm

U povodu obilježavanja spomendana sv. Vendelina, zaštitnika seljaka, ljetine, domaćih životinja i prirode, u četvrtak, 19. listopada, u Tavankutu je obavljen blagoslov zemljoradnika i traktora, a nakon sv. mise u crkvi Presveto Srce Isusovo, na Etno salašu Balažević održano stručno predavanje o regenerativnoj poljoprivredi.

Regenerativna poljoprivreda 

Agencija za zaštitu životne sredine Srbije je 2013. godine utvrdila da je oko 80 posto površina na teritoriju Srbije, odnosno 85 posto površina u Vojvodini u procesu degradacije odnosno gubitka plodnosti. To za posljedicu kod nas ima stagnaciju u ratarstvu u posljednjih 8-10 godina, a u razvijenom svijetu to je prisutno u posljednjih više od dva desetljeća. Po računicama nekih stručnjaka, ako ostanemo na ovom sistemu obrade zemljišta, ostaje još otprilike 60 sezona tj. 60 žetvi. 
»Znači poslije nas će možda još jedna ili dvije generacije raditi poljoprivredu i onda je kraj. Činjenica je da smo mi prve generacije koje su spoznale problem i posljednje koje ga mogu rješavati«, istaknuo je inženjer poljoprivrede i savjetodavac u biljnoj proizvodnji Florian Farkaš, koji je poljoprivrednicima prošloga četvrtka održao predavanje o regenerativnoj poljoprivredi i čije je gazdinstvo od 2018. godine prevedeno u ovaj sistem obrade zemljišta.
Ova je tema, kako je rekao, aktualna zbog trenutne situacije na njivama, zbog klimatskih te nadolazećih tržišnih promjena, a regenerativna proizvodnja je vid proizvodnje koji omogućuje, s jedne strane, da se ti tržišni zahtjevi zadovolje, a s druge, jedan od alata za ublažavanje pa čak i djelomične rješavanje klimatskih promjena je ova promjena tehnologije.
»Regenerativna poljoprivreda je zapravo skup postojećih, već uhodanih agrotehničkih mjera čiji je cilj na jednoj parceli do maksimuma iskoristiti besplatne prirodne resurse koji okružuju samu tu proizvodnu parcelu. Drugim riječima, pokušavamo izvući maksimum iz prirode, ali istodobno ne da je islužimo već da je dodatno unaprjeđujemo. Alati za to su da se ne dira zemljište, što je radikalna promjena za naše proizvođače, znači izravna sjetva, povećanje biodiverziteta što znači da ne gajimo samo glavni usjev koji nam donosi novac, već i pokrovne i međuusjeve. Tu primjerice možemo zasnovati cvjetne pojaseve gdje nisu dovoljno pogodni dijelovi parcele za gajenje. Tko ima mogućnost, no nažalost malo tog ima kod nas, to je da se integrira stočarstvo u smislu rotacijske ispaše, znači da se stoka ne drži u korlatima i štalama, već da se pregonskom ispašom i domaće životinje integriraju u cijeli taj sistem. Riječju, da se oponaša ono što se i inače događa u prirodi«, pojasnio je Farkaš. 

Neophodno poduzimanje koraka

Naveo je kako je regenerativna poljoprivreda nastala koncem ’70-ih, početkom ’80-ih od strane nekoliko inovativnijih farmera u Sjevernoj Americi, koji su pokušali promijeniti nešto u svom pristupu proizvodnji, jer im se nije svidjelo u kom pravcu sve to ide. 
»U posljednjih desetak godina nauka je sa svim tim bila toliko ‚isprovocirana‘ da se i ona uključila u tu priču. Vrlo ozbiljni problemi očekuju se negdje između 2030. i 2050. godine u smislu da ćemo neobnovljive resurse dovesti do samoga kraja, da će jako porasti cijene usluga, populacija raste i sve to neće moći pratiti hrana. Po svemu sudeći ulazimo u jedan 20-ogodišnji turbulentni period gdje ako ne budemo poduzeli korake koje su razrađeni u posljednjih 30 godina, ne samo u poljoprivredi, već i u energetici, transportu itd., vrlo je moguće da će opstanak civilizacije ovakve kakva je vjerojatno biti doveden u pitanje«, rekao je on dodajući da se u našim medijima o regenerativnoj poljoprivredi počelo nešto češće pričati u posljednjih godinu dana, iako su informacije nekad konzufne odnosno nisu kompletne.
Postoji nekih šest principa regenerativne poljoprivrede: 1. ne remeti zemljište (svako kemijsko ili mehaničko uzurpiranje zemljišta je štetno); 2. pokriva zemljište (crni ugar ili gola zemlja je nešto najgore što može da se dogodi zemljištu); 3. povećava raznolikost parcele (veći biodiverzitet – veća otpornost parcele na štetne utjecaje i manja ulaganja); 4. živ korijen cijele godine (bolja iskorištenost energije sunca = bolja mikrobiologija = optimalna struktura, više dostupnih hraniva); 5. integrira životinje u sistem (prisustvo domaćih i divljih životinja na parceli pozitivno utječe na mikrobiologiju parcele, fizičke osobine zemljišta, prirodnu ravnotežu...) i 6. spoznati okolnosti (bez jasno definiranih ciljeva ili onih koji nisu u skladu s realnim mogućnostima gazdinstva, regenerativni sistem neće uspjeti).
Što se tiče razvoja regenerativnog gazdinstva, u prvoj fazi (1-5 godina), prinosi su ispodprosječni-prosječni, a profit je od 10 do 30 posto. Druga faza (nakon 4-8 godina), prinosi su prosječni, a profit 30-50 posto, dok se u trećoj fazi (8-15 godina) može očekivati samoodrživost parcele, prosječni odnosno nadprosječni prinosi, a profit i iznad 50 posto.
Ove i još mnoge druge važne podatke iznio je poljoprivrednicima inženjer poljoprivrede i savjetodavac u biljnoj proizvodnji Florian Farkaš ističući kako je u svemu akcent na zemljištu odnosno »Prioritet treba biti zemljište, a ne prinos. Zemljište je osnovni proizvodni resurs, ako je ono zdravo, prinos će doći sam po sebi«.
Prinos nije garant profita 

Predavanju je prisustvovao i zamjenik pokrajinskog tajnika za poljoprivredu Mladen Petreš koji je podsjetio da je nekad vojvođanska zemlja sadržavala preko 5 posto humusa odnosno organske materije, a danas je taj prosjek oko 3 posto. 
»Do tog pada došlo je u proteklih oko 40 godina intenzivne poljoprivrede. Sve prije toga se stvaralo to organsko zemljište, naši preci su ga kultivizirali, koristili ga ali i vraćali mu, nisu ga iskorištavali na način na koji mi to radimo. Onda kako je tehnika napredovala, tako smo i mi imali mogućnosti to više iskorištavati, međutim malo smo vraćali tom zemljištu. Što se tiče stočarstva, stočni fond je smanjen, a samim tim je smanjena količina organskog gnojiva koje se unosi u zemljište, a to nedvojbeno dovodi do opadanja količine organske materije u zemljištu što je u stvari osnov njegove plodnosti. A do ove situacije nas je dovelo razmišljanje pa i tržište koje nas usmjerava isključivo ka prinosu. Ali na koncu, nije samo prinos garant profita. Naime, vrlo često zaboravljamo da u računicu profita uračunamo i inpute koje smo dali, jer zarada je kad se od svog novca koji je stigao od prinosa odbiju svi oni inputi. A dokazano je da ako se smanji input, ne znači da će se nužno smanjiti i prinos. Ako se i smanji taj prinos, to ne znači da je profit manji, upravo zato što je input manji itd.«, rekao je Petreš te izrazio nadu da će se činjenice o važnosti i benefitima regenerativne poljoprivrede vremenom usaditi i u naše poljoprivrednike.

O vezi Crkve i poljoprivrede

Budući da je prije predavanja obavljen blagoslov zemljoradnika i njihovih radnih strojeva, prisustvovali su mu i tavankutski župnik Marijan Vukov te »domaći sin« vlč. Tomislav Vojnić Mijatov koji je, među ostalim govorio o vezi Crkve i poljoprivrede, te važnosti stručnog osposobljavanja poljoprivrednika. »Papa Franjo i njegovi prethodnici nebrojeno puta su govorili o poljoprivredi, o očuvanju bioraznolikosti. Vidite da nažalost ni prije 50 godina nije bilo ništa bolje u poljoprivredi, o čemu govori dokument u kojem papa Ivan 23. piše da veliki broj seljaka već tada napuštaju sela, odlaze u naseljenija mjesta, gradove, zato što vide da je poljoprivreda gotovo svugdje u zastoju i da njihov poljodjeski rad nije isplativ. Obiteljsko imanje bit će postojano i trajno tek kad pribavi dovoljno financijskih sredstava za jedan pristojan obiteljski život. A da bi se to postiglo, potrebno je stručno osposobljavanje zemljoradnika. U tom smislu je jako važno pratiti klimatske promjene, važno je udruživanje poljoprivrednika, jer bez toga se ne može napredovati. Važno je i njihovo sudjelovanje u javnom životu, jer se bez toga ne može očekivati donošenje zakona koji će biti u njihovu korist. Uz sve to važno je i da stručnjaci budu na pomoć našim poljoprivrednicima. Ako se poljoprivrednici neće osposobljavati i neće napredovati s određenim tehnikama, ne možemo očekivati da će nam priroda pozitivno uzvratiti«, istaknuo je vlč. Vojnić Mijatov.
I. Petrekanić Sič