Arhiv tekstova
Susret s Bogom
Čovjek nikada nije volio temu smrti ili posljednjih vremena. Zna da će se to jednom dogoditi, ali ne zna što ga točno tada čeka. Zato govor o tim stvarima izaziva kod njega nelagodu i strah. Nevjernici se boje ništavila, a vjernici razmišljaju o svome susretu s Bogom, pa ih strah obuzima ako se smatraju nedovoljno pripravljenima. No, Bog ne želi strašiti čovjeka nego mu želi dobro. Zato nas Sveto pismo na mnogo mjesta upozorava na pripravnost za konačni susret s Gospodinom.
Vječnost
Početak ovoga mjeseca u kršćanskom svijetu obilježen je sjećanjima na svece i na pokojne. Tako se prva dva dana ovoga mjeseca molimo za naše pokojne i obilazimo njihove grobove. Upravo svi ti čini koji su vezani za te dane plod su kršćanske vjere u vječni život. Vjernik zna da čovjek ne završava u ništavilu, jer mu je Bog stvorio vječnu dušu. Zato Pavao piše Solunjanima: »Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime« (1Sol 4,13-14). Tugovanje je prirodno kod gubitka voljene osobe, ali kršćanin ne očajava, ne predaje se tuzi jer prije svega zna da je prijelaz s ovoga svijeta odlazak k Ocu, a to istovremeno znači odlazak tamo gdje je bolje nego što ovdje ikada može biti. Onaj tko je usnuo u Kristu, to je onaj tko je ovdje živio s Kristom. Takvoga Bog ne može ostaviti bez nagrade u vječnosti. Tako, dakle, tko god je napustio ovaj svijet kao Kristov nasljedovatelj otišao je u zagrljaj Očev. Stoga ni naše tugovanje za njim ne može biti kao tugovanje nevjernika, za koje je odlazak s ovoga svijeta nestanak. Mi znamo da je to samo privremeni rastanak i da ćemo se svi kod Oca ponovno susresti. Kršćanska sigurnost je u onome što je Bog učinio u Kristovoj smrti i uskrsnuću. Kršćanski stav prema smrti nije tek neka filozofija nego je plod Božje intervencije koju je on poduzeo da ostvari čovjekovo spasenje. A kako je riječ o djelu samoga Boga tu nema mjesta sumnji. Zato kršćanin ne tuguje kao nevjernik niti se boji smrti poput njega. Sigurnost i utjehu pronalazi u Bogu.
Pripravnost
Čovjek ne zna kada će doći njegov konačni susret s Bogom niti zna kada će se dogoditi svršetak svijeta. Upravo zbog toga Isus u više navrata i različitim prispodobama upozorava na važnost pripravnosti. Tako priča prispodobu o mudrim i ludim djevicama (usp. Mt 25,1-13). One zajedno čekaju zaručnikov dolazak. No, pet mudrih je sa sobom uzelo ulja, a pet ludih nije. Zaručnik ne dolazi u očekivano vrijeme i one su zaspale. Kada se zaručnik konačno pojavio, nastala je strka, jer ludim djevicama fali ulja, ali mudre im ne daju od svoga jer ne bi bilo dovoljno ni jednima ni drugima. Razlika među ovim djevicama samo je u pripremljenosti. Sve su jednako trebale biti dio gozbe, sve su jednako čekale, ali mudre su se pripremile, a lude nisu. Tako je i s nama. Svi smo jednako pozvani biti dionicima veselja u Božjem kraljevstvu, no u pripravnosti treba dočekati taj trenutak. I mi koji danas čekamo svoj konačni susret s Kristom isti smo kao ove djevice. Neki su mudri, pa se pripravljaju, a neki ili previše odgađaju ili ni ne misle da se treba pripremati. No, Bog uvijek s nama ima strpljenja i ostavlja nam vremena. Ipak, treba se odmah početi pripravljati, da ne ostanemo iznenađeni, te da nam se ne dogodi, kao ovim ludim djevicama, da ostanemo izvan vječne radosti.
