Arhiv tekstova
Prilike u Bunjevačko-šokačkoj stranci, Korošecova poruka Bunjevcima
11. XI. 1923. – Nova pošta piše o prilikama u Bunjevačko-šokačkoj stranci. Člankopisac piše da oni članovi Bunjevačko-šokačke stranke koji su bliži Zagrebu (Stjepanu Radiću) nego Ljubljani (Antonu Korošecu) »zahtevaju da se propaganda medju Bunjevcima pojača i da stranka pod barjakom Hrvatstva udje u mase«. U nastavku članka piše: »Ovih dana održaće se kongres stranke po svoj prilici u Subotici i to pre sastanka Skupštine to jest pre 20. novembra. Na kongresu će se raspravljati o dosadanjem radu stranke i o promeni taktike za buduće«.
11. XI. 1923. – Nova pošta piše da je Gradski senat Subotice riješio na svojoj posljednjoj sjednici da podigne jednu veliku stražarnicu na željezničkoj pruzi koja vodi za Budimpeštu, i to za pograničnu stražu. »To je učinjeno zbog toga, što na toj strani naši dvovlasnici najviše prelaze granicu...«. Dvovlasnici su bili ljudi čija imanja su nakon mira u Trianonu 1920. ostala dijelom na teritoriju Mađarske, a dijelom na teritoriju Kraljevine SHS. Većinom su bili Bunjevci Hrvati, ali je bilo i Mađara, Nijemaca i Srba.
13. XI. 1923. – Nova pošta piše prigodom dana kada je u Suboticu ušla Vojska Kraljevine Srbije: »Suboticu treba probuditi, preporoditi i iz nje napraviti grad i kulu našeg (jugoslavenskog) nacionalizma. Ako je ona do pre oslobodjenja bila osudjena na trećerazrednu rolu provincijske selendre, ona u našoj slobodnoj državi mora da se razvije u domenu svih naših nacionalnih i kulturnih nastojanja«.
14. XI. 1923. – Nova pošta piše da Anton Korošec, vođa Slovenske ljudske stranke, stavlja ultimatum Bunjevačko-šokačkoj stranci. »Ili uz mene (Korošeca) ili uz Radićevce (HRSS)«. Dalje piše: »Korošec traži u ovoj poruci energično da Radićevci prestanu za uvek sa svakom propagandom medju Bunjevcima u Vojvodini koja je u poslednje vreme osobito jaka«.
14. XI. 1923. – Nova pošta piše o radovima oko uređenja muslimanskog groblja u Subotici: »Groblje se nalazi uz vojno groblje. Troškove oko uredjenja novoga groblja snosio je državni erar. Najveća zasluga, da je ovo groblje uredjeno ide Vojnom imamu I. Armijske Oblasti Huseinu Jaluću i g. Šabiću, imamu kod ovdašnje potiske divizije«.
15. XI. 1923. – Nova pošta piše o Gradskom kazalištu Subotica. Člankopisac pod pseudonimom Arbiter piše da »najveća krivica leži na članovima pozorišnog odbora, koji u svom poverenom delokrugu ništa ne rade«. Međutim, člankopisac dalje navodi: »Pošto subotička gradska uprava konstantno ubire pozorišni porez i prima izvesne prinose za fond pozorišta, nadamo se da u tom fondu ima novaca, kojim bi se mogao otpočeti organizatoran rad«.
16. XI. 1923. – Nova pošta piše da je Hrvatska republikanska seljačka stranka održala 15. XI. u Zagrebu sjednicu na kojoj se raspravljalo o kongresu Bunjevačko-šokačke stranke koji će biti održan 18. XI. Na kongres BŠS-a delegirana su dvojica vodećih radićevskih političara, među kojima Vladko Maček.
17. XI. 1922. – Bácsmegyei Napló piše o trećem danu suđenja u predmetu protiv Mojsija Moce Stojkova i njegovih drugova. Člankopisac piše da je trgovac Franjo Vidaković iz Lemeša, koji se veže za ovaj slučaj, poznat po imenu »bácskai nábob« (bački bogataš).
17. XI. 1924. – Bácsmegyei Napló piše o kandidacijskom odboru Narodne radikalne stranke u Subotici. Naglašava da na izborima za kandidate NRS za predstojeće izbore u veljači 1925. nije sudjelovao bivši narodni zastupnik i radikalski prvak iz Subotice Ivan Crnković, posjednik.
