Arhiv tekstova

Krist Kralj

Liturgijska godina završava svetkovinom Krista Kralja svega stvorenja. Tako nas Crkva podsjeća da je Bog na početku i na svršetku svega, sve je po njemu i bez njega nema ništa. Čovjek se spašava jedino po Bogu, a spasenje nam je zavrijedio upravo Krist Kralj. Kralj se žrtvovao za svoj narod, Kralj je podnio poniženje, muku i smrt da omogući život u svome kraljevstvu svakom svom stvorenju. Nema zemaljskog kralja koji bi za svoj narod tako što učinio, ali Bog, koji sve nadvisuje, spušta se na zemlju i žrtvuje vlastiti život da bi svatko tko u njega vjeruje mogao biti spašen. On je Kralj koji ljubi svoj narod i ne želi da nijedan od njih propadne nego da se svi raduju zajedno s njim u vječnosti. Godina je jedna etapa u ljudskome životu. Na njezinom kraju čovjek sumira rezultate prethodne i pravi planove za buduću. Crkvena godina nas ovom svetkovinom podsjeća da je sve što je iza nas dar i milost našega Kralja, Krista Gospodina, te da ono što planiramo ne planiramo bez njega, jer je jedino u njemu naša nada i radost.
I upravo zato što je naš Kralj za nas položio svoj život i što želi da to spasenje svatko od nas prihvati i nađe se jednom s njim u njegovom kraljevstvu, liturgijska godina na svom završetku pred vjernike stavlja tekstove koji govore o posljednjem sudu. Krist želi podsjetiti svoj narod da spasenje koje im od njega dolazi oni moraju prihvatiti, a to čine svojim djelima.

Bog pobjeđuje

Ljudi u načelu znaju što Bog od njih očekuje i kakav život treba voditi da bi u konačnici bili spašeni. Ipak, čini im se ponekad da je takav život pretežak, od njega odustaju jer na stvari oko sebe gledaju ovozemaljskim očima, pa im se zato čini da se ne isplati biti dobar i ljubiti, slijediti Boga, jer oni koji to ne čine žive bolje i lagodnije. Pod tim dojmom kršćanima se često čini da će zlima pripasti i konačna pobjeda. Ali ne! Pavao zato ohrabruje: »Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje« (1Kor 15,25). Dakle, taj neuspjeh koji kršćanima izgleda izvjesno, samo je privid. Krist dopušta takav privid dok ne dođe vrijeme njegove konačne pobjede. A kada se ispuni vrijeme i povijest dođe do svoga vrhunca, Krist i nitko drugi treba da kraljuje. Tako i oni koji su njegovi postat će dionici njegove pobjede, a do tada trebaju očitovati svoju pripadnost njemu. Zato je završetak jedne godine pravo vrijeme za podsjetiti se kakve promjene u načinu razmišljanja i življenja vjernik treba poduzeti. Kada se vrijeme ispuni, već ćemo biti podijeljeni na dvije strane, a strana se bira sada.

Propusti 

Evanđelje ovonedjeljne svetkovine još nas snažnije potiče da već sada odaberemo jesmo li na Kristovoj strani ili ne. Isus učenicima govori o svom ponovnom dolasku. Tada će sve narode podijeliti na dvije strane, jedne sebi zdesna, a jedne slijeva. Ove zdesna poslat će u vječni život, a slijeva u vječnu muku (usp. Mt 25,31-46). Kriterij po kojem će odrediti tko gdje ide je ono što smo činili ili nismo činili svojim bližnjima. Vrlo jednostavno Krist objašnjava: sve što činimo svakomu od svojih bližnjih njemu činimo. Ipak, važno je imati na umu da je propuštanje činjenja dobrog za Krista jednako loše kao i činjenje zlog. Propusti nas isto tako mogu svrstati na pogrešnu stranu. Ljubav i dobročinstvo su aktivno zauzimanje za bližnjeg, a pasivnost nas osuđuje kao i činjenje zla. Zato nas naš Kralj podsjeća da ne možemo skrštenih ruku čekati njegovo spasenje već se djelima moramo pokazati kao oni koji žele biti spašeni.