Arhiv tekstova
Tišina prije izbora
Moram priznati da jedva čekam treću nedjelju adventa (došašća) koji se u našem gradu slavi (kod starosjedilaca – katolika, bez obzira na naciju) kao stari narodni običaj nazvan Materice; ne zato da mi se nešto da kada čestitam (npr. orah, jabuka, vino), nego da konačno mogu glasati na izvanrednim izborima za zastupnike u pokrajinskoj i republičkoj Skupštini i da ne moram slušati predizborne poruke. Ove tzv. predizborne aktivnosti različitih stranaka i koalicija idu mi na nerve! Nerviraju me i telefonski pozivi raznih agencija koje se zanimaju hoću li ću izaći na izbore, a neke zanima i kako ću glasati. Na prvo pitanje odgovaram potvrdno, a na drugo velim to je moja mala tajna. Kada na TV-u vidim predizborne poruke, prebacim program na drugi najbliži kanal, jer se sjetim onog klasičnog vica što se tiče izbornih kampanja. »U neko mjesto dođe zastupnički kandidat i obećava glasačima: ‘Ako glasate za nas i mi dođemo na vlast izgradit ćemo vam most preko rijeke’. Netko iz publike dobaci: ‘Pa mi ni nemamo rijeku’. Kandidat odlučno odgovori: ‘Onda ćemo je dovesti!’«. Ima još jedan stari vic: zastupnički kandidat pita glasače zašto nikad ne glasaju za oporbu. Oni mu u glas odgovaraju: »Kada budete došli na vlast, onda ćemo glasati na Vas«. No, bez obzira na sve, smatram da treba otići na glasanje, jer to je jedina prilika da vi donesete odluku, jer u svim drugim prilikama drugi (najčešće država, koja još nije odumrla, kako su nam nekad govorili) donose odluke o vama i o vašoj sudbini. Npr. kada možete odlaziti u mirovinu i koliki će biti iznos vaše penzije. Ako slučajno oni izgube neki dokument ili se u njihovoj arhivi dogodi izljev kanalizacije (kao što se dogodilo kod nas u Subotici), onda vi morate nekako pribaviti propisane dokumente ili se možete žaliti Upravnom sudu u Beograd. To vam dođe na isto, kao da ste se žalili gospon Bogu.
Vlakom u Segedin
Poslije osam godina ponovo možemo putovati u Segedin, ne nekadašnjim šinbusom nego modernim vlakovima. To je svojevremeno također bilo predizborno obećanje. Istina, nekadašnji kolodvor još nije u funkciji nego je totalno razoren, ali kod (za neke opasnog) pješačkog mosta napravljena je privremena stanica, gdje se možete ukrcati u vlak za susjednu državu. U povijesti našeg grada željezničke tračnice su bile isto kao neki vodotok, kanal ili rijeka. Kada se prisjetim, i našim precima su ondašnji političari obećali da će dovesti rijeku, to jest kanal. Članovi Magistrata su povjerovali tadašnjem poznatom stručnjaku i platili mu šest tisuća zlatnika za planove plovnog kanala. Istina, on je riješio kako doploviti do Tise, ali je ispustio da riješi kako doploviti od Tise do Palićkog jezera, čija voda je na cca 25 metara viša od riječnog toka. Danas postoji kanal Tisa – Palić koji se puni vodom koju moćne crpke dižu 25 m u vis (zato se i rijetko koristi, jer je skupo). Kad smo već kod segedinske pruge i Palićkog jezera, ova pruga je odigrala veliku ulogu u razvoju nekadašnje ljekovite banje u koju su masovno dolazili iz Segedina i šire okoline južne Ugarske. Onako u tišini moga doma razmišljam hoće li se to isto dogoditi i s (istina još nedovršenim) »čudesnim« Aquaparkom, to jest »dogradnjom termalnog bazena«? Ako dogodine uspješno dovršimo (dio) Kazališta, tek onda će stanovnici Segedina i okoline u velikom broju »hrliti« vlakom u naš prelijepi gradski centar (budući da automobilom bez odgovarajućih mjesta za parkiranje neće baš moći).
»Božićni dar« Subotičanima
Željezničke tračnice su kao neka rijeka presjekle grad na zapadni i istočni dio. Prijelaza (mostova) zasad ima malo, ali čitam izvješća (planove) u medijima da će podvožnjak na Palićkom putu (Ulica Maksima Gorkog) proraditi prije Nove godine, možda za (naš zapadnokršćanski) Božić, ali ima nagovještaja da će se to dogoditi za treću nedelju došašća, to jest za Materice (izbore). To bi bio baš lijepi poklon gradu. Sve u svemu, čestitam vam sve nadolazeće blagdane, a na izbore svakako izlazite, makar i padala ledena kiša (onda budite oprezniji!). Ali prije polaska zapalite treću svijeću koja simbolizira radost.
