Arhiv tekstova

Palić

Palići su svakako jedan od glasovitijih hrvatskih rodova u Bačkoj. Javljaju se u Somboru i Čonoplji. Ilija Džinić, rodom Čonopljanac, koji je prešao 1940-ih u Sombor, znao je više predstavnika ovog roda. Iz kruga njegovih poznanika su sigurno Bela Palić (katastarski činovnik) i Roko Palić (poštanski činovnik), koje on spominje u svojoj studiji Bunjevačko-šokački Hrvati u Bačkoj (1970.). Međutim, daleko značajniji su: Marko Palić st. (1814. – 1871., župnik u Plavni), Marko Palić (1916. – ?, župnik u Sonti) i Emil Palić (1890. – 1974., gospodarstveni stručnjak i mađarski slavist). 
Neven od 15. IX. 1909. piše: »U povjestničkoj radnji sveučilištnog profesora dr. Ede Margalić Horváth-szerb történeti repertorium nalazi se jedan ugovor, koji je sklopljen izmegju ug. kralja Kolomana i poslanika hrvatskih god. 1102 ge. Tu su izaslanici dvanajst hrvatskih plemena sklopili ugovor. Megju ovim izaslanicima je bila zastupana i familija Palić. Iz toga se vidi da naši sadanji Bunjevaca pojedine familije potiču iz hrvatske, kao štoje to i familija Palić«.

Josip Palić

Od Palića se istaknuo i Josip Palić, koji je bio jedan od članova-osnivača Bunjevačkog kola u Somboru. Međutim, on se vremeno politički razišao s Antunom Bošnjakom, predsjednikom Bunjevačkog kola. Također je bio član somborskih odbora Bunjevačko-šokačke stranke i Hrvatske seljačke stranke. Iz HSS-a je izbačen 1927., te je osnovao sa Subotičaninom Tomom Matkovićem Vojvođansku seljačku stranku.

Emil Palić

U nizu predstavnika Palića možda je općenito najpoznatiji Emil Palić. Sin je Marijana i Katarine Dubovski, koji su se vjenčali u Novom Sadu 14. V. 1877. Marijan je rođen u Čonoplji 29. I. 1853. Sin je Josipa Palića i Katarine Beretić, koji su se vjenčali u Somboru 10. VI. 1844. U Budimpešti je Emil studirao ekonomiju (Istočna akademija) i pravo (Budimpeštansko sveučilište). Stekao je titulu doktora političkih znanosti. Do 1917./1918. predavao je hrvatski jezik i trgovačko dopisivanje u peštanskim trgovačkim školama i na Istočnoj akademiji. Taj je predmet uveden kao fakultativni upravo na njegovu inicijativu (1913.). U Kraljevinu SHS je prešao 1919. zbog komunističke revolucije. Živio je u Novom Sadu i Beogradu. Bio je tajnik i upravnik Saveza mlinova i Udruženja mlinske industrije. Surađivao je u stručnim listovima i Politici. U Peštu se vratio 1947. Početkom 1950-ih Emil se vraća u prosvjetu. Predavao je na Katedri srpskohrvatskog jezika pri Višoj pedagoškoj školi u Budimpešti. Od 1957. do 1967. je bio honorarni predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Loránd Eötvös u Budimpešti. Bio je rukovodilac večernjeg tečaja za srpskohrvatski jezik (pri Lektoratu za strane jezike). Odlukom ministra prosvjete 1967. postao je titularni profesor višeg školstva.

Suradnik Nevena

Emil Palić je čini se bio suradnik subotičkog Nevena. Neven od 15. XII. 1910. piše: »Veliko odlikovanje je dostigao naš vrli prijatelj i suradnik Emil Palić, jer ga je prošlih dana Savez Orijentalnih Akademičara u Budimpešti izabrao za potpridsidnika. Mi mu srdačno čestitamo te se radujemo, što je Bunjevac zauzeo ovo odlično misto, koji u prijateljskoj svezi za orijentalcima Srbima zajedno, marljivo radi na polju naše kulture«.

Ivan Palić

Ivan Palić (1842. – 1885.) je rođen u Čonoplji kao sin Antuna Palića i Julijane Džinić. Pored svojih redovitih dužnosti u Kalačkoj nadbiskupiji, imao je dodatna zaduženja i u Bačkobodroškoj županiji i gradu Somboru. Bio je plovan (župnik) u Monoštoru, nadbiskupijski školski posjetitelj (vizitator, nadzornik), član Municipijskog odbora Bačkobodroške županije i predsjednik somborskog Okružnog učiteljskog zbora. Bio je glavni urednik prvog somborskog hrvatskog lista Bunjevac. Pisao je i udžbenike i pjesme za djecu. Značajan je i po jednoj možda na prvi pogled nevažnoj pojedinosti. Naime, Pajo Kujundžić bio je u mladosti (1880-ih) kapelan u Monoštoru, gdje je Palić od 1877. do smrti (1885.) bio župnikom. Zacijelo je Palić u izvjesnom smislu utjecao na mladog kapelana Kujundžića, koji je u narednim desetljećima izrastao u borca za politička i jezička prava Bunjevaca-Hrvata. Inače, Palić nije dijelio ni entuzijazam, ni idealizam Kujundžića. Bio je jedan od kritičara preporoditelja Ivana Antunovića.