Arhiv tekstova

Poslovne priče iz 2023.

Kroz 2023. godinu imali smo priliku čuti mnogo različitih priča naših gospodarstvenika o tome na koji način su oblikovali vlastiti poslovni svijet. Od njiva, preko radionica gdje se još uvijek čuje zvuk čekića, zapisivali smo priče o ljudima koji su vrijedno radili, stvarali i mijenjali naše okruženje. Imali smo priliku pisati o njihovim uspjesima, ali i problemima s kojima se susreću u svom poslovanju.
Svaki gospodarstvenik, poljoprivrednik ili obrtnik s kojim smo razgovarali unio je u naše tekstove duh stvarnosti, analize tržišta i uvjeta u kojima se posluje, predanosti radu i inovativnosti. Teško je izdvojiti samo nekoliko priča iz ovog bogatog mozaika naših gospodarstvenika. Ovaj izbor ne umanjuje značaj svih drugih priča koje smo zapisali već je pokušaj prikaza raznolikih poslova, izazova u poslovanju, inovativnih ideja...
Mara Presli iz Vašice, diplomirana grafička inženjerka i dizajnerka nakon 14 godina života u Novom Sadu, odlučila je sa suprugom Damirom preseliti se u selo Vašica kod Šida. Započeli su vlastiti uzgoj ovaca, počevši s 10 ovaca, a sada imaju 150. Mara je rodom iz Morovića, a Damir iz Šida, ali njegovi korijeni su iz Vašice. Jedan od razloga njihovog dolaska na selo bilo je i zasnivanje obitelji. Ubrzo im se rodio sin Matej, a četiri godine kasnije dobili su trojke: Eleonoru, Marka i Andreju. Mara, iako nije imala iskustva u seoskim poslovima, naučila je uzgajati ovce i obrađivati vrt. 
»Volim svoje zanimanje, ali volim i ovčarstvo. Život na selu je puno lakši, pogotovo obiteljski život. Mladima bih poručila da dođu živjeti na selo ako imaju mogućnosti. Život je opušteniji iako se mora puno više raditi, ali su prednosti veće, pogotovo za mlade obitelji s djecom, u odnosu na grad«, kaže Mara Presli iz Vašice.
Mario Dulić iz Subotice bavi se prijevozom već 19 godina. Njegova karijera započela je 2004. godine s autoprijevozničkom firmom IC Expres, a 2010. osnovao je poduzeće IC MD Logistic. U početku se fokusirao na prijevoz ljudi, no kasnije se specijalizirao za transport robe. Danas IC MD Logistic ima dvadesetak zaposlenih i pretežno se bavi međunarodnim prijevozom robe. Firma se danas uglavnom oslanja na stalne klijente poput Rotografike iz Subotice i Rey AG iz St. Galena. Problem u poslovanju je nedostatak kvalificiranih vozača. Iako posao dobro plaća, težak je i zahtijeva odvajanje od obitelji. »Imamo vozila, imamo poslovne partnere, imamo s čim, a nemamo s kim i bojim se da će se taj trend nastaviti. Veliki je problem nedostatak adekvatnih vozača koji bi obavljali međunarodni transport«, kaže Dulić.
Pored posla, Dulić je aktivan u zajednici, sudjelujući i pomažući u organizacijama poput Dužijance i Bunjevačkog kola. Nudi besplatan prijevoz i podršku za potrebe ovih udruga, smatrajući to svojim doprinosom zajednici.
Branka Vereš otvorila je butik ženske garderobe Libero X u Subotici prije osam godina. Od skromnog početka, butik je postao popularno mjesto za kupnju ženske odjeće u Subotici, pružajući raznolik izbor od poslovnog do ležernog stila. Vereš, koja se cijeli život bavi prodajom garderobe, ostvarila je svoj san o vlastitom butiku 2015. godine unatoč nedostatku poslovnog iskustva. Njen butik je počeo suradnju s beogradskim brendovima zahvaljujući Verešinoj upornosti i poznanstvima iz modne industrije. Vereš primjećuje da Subotičanke cijene kvalitetu i spremne su platiti više za odjeću viših standarda. Poslovna garderoba se prodaje tijekom cijele godine, dok se svečanija odjeća prodaje sezonski. Također naglašava važnost investiranja u kvalitetne osnovne komade garderobe. 
»Subotica je vrlo specifičan grad za ovaj posao. Svjedoci smo širenja trgovina s polovnom garderobom u strogom centru grada, otvaranja tržnih centara s garderobom niže kvalitete, a tu je i navika naših sugrađana da kupuju izvan Subotice jer ‘kod nas ništa nema’. Posvećena sam između ostalog i tome da ponudom kvalitetne robe vratim kupce u naš grad, jer čvrsto vjerujem da kvaliteta uvijek na kraju pobjeđuje«, kaže Vereš. 
Pavle Firanj iz Nenadića, u blizini Sombora, nastavlja obiteljsku tradiciju poljoprivrede koja se prenosi kroz generacije. Pavle i njegova supruga Ana ozbiljno su se počeli baviti mliječnim govedarstvom, počevši s nekoliko grla i kasnije prešli na intenzivniju proizvodnju. Godine 2004. uložili su u izgradnju farme i nabavu junica iz inozemstva, koristeći poticaje i bankarske kredite. Farmerski uzgoj Firanjevih pretrpio je izazove poput svjetske gospodarske krize 2008. i problema s cijenama mlijeka. Ipak, uspjeli su se oporaviti i trenutno proizvode oko 600 litara mlijeka dnevno. 
»Vlasnici mljekara se stalno mijenjaju, ne znamo koje su njihove namjere, nitko od njih ne dolazi kod nas proizvođača da čuje što su naši problemi, da razgovaramo o ozbiljnijim investicijama. Jedino što nam pomažu pozajmicama kod plaćanja zakupa državne zemlje«, kaže Pavle.
Milijana Nimčević iz Subotice bavi se iznajmljivanjem apartmana od 2017. godine. Započela je s jednim smještajem i sada ima četiri apartmana. Većina gostiju dolazi iz inozemstva, uključujući putnike iz cijelog svijeta, posebno iz Kine. Također, Subotičani koji žive u inozemstvu često biraju apartmane umjesto boravka kod rodbine. Konferencijski i dentalni turizam također donosi goste, najviše iz Skandinavije. 
»U Subotici ima oko 240 smještajnih jedinica za izdavanje, a vikendom i za vrijeme godišnjih odmora nema slobodnog apartmana! Broj stanova koji se izdaju na dan se tijekom ovih šest godina, koliko se bavim turizmom, u Subotici jako povećao, ali očito ne toliko kao broj turista jer se često traži apartman više«, kaže Milijana Nimčević.
Andrej Imrić iz Subotice postao je prepoznati fotograf u regiji, počevši svoju karijeru prije 13 godina kupnjom prvog fotoaparata na dražbi. Njegova prva gaža bila je fotografiranje prijateljevog 18. rođendana, a uskoro je postao tražen za različite događaje, od rođendana do svadbi i promo spotova. Imrić vodi fotografsku firmu i studio Click production, koji nudi raznovrsne fotografske i snimateljske usluge. Osim u Subotici, snima diljem Srbije i u susjednim zemljama. Njegovi klijenti uključuju velike firme poput Bekamenta, a angažiran je i za prestižne projekte poput otvaranja shopping centra Beo u Beogradu.
»Nismo mi ogromna kompanija da možemo podijeliti poslove. Još smo mali tim i u ovom poslu je dobro da svi znaju sve ili što više. Ponekad se dogodi da pošaljem fotografa na teren, a klijent promijeni mišljenje u posljednji tren i zahtijeva i snimku ili nešto treće«, kaže Imrić. 
Napominje kako se trendovi brzo mijenjaju, posebno s obzirom na popularnost društvenih mreža i potrebu za prilagodbom formatu i dužini sadržaja. 
Vjekoslav Sudarević je vlasnik veterinarske ambulante i apoteke Sudarević-Vet u Subotici. Od malih nogu, zbog ljubavi prema životinjama, znao je da želi postati veterinar. Nakon studija veterine u Zagrebu radio je u veterinarskoj stanici i 2016. godine otvorio svoju ambulantu. U početku se fokusirao na »veliku praksu« u govedarstvu i svinjogojstvu, no zbog promjena u stočnom fondu i povećanja broja kućnih ljubimaca, preusmjerio se na »malu praksu«. Njegov tim sada uključuje internista za liječenje životinja, kirurga, a njegova supruga radi u prodaji hrane i suplemenata za ljubimce. Sudarević se prilagodio tržištu, proširujući veterinarsku ljekarnu i ulagajući u kiruršku opremu. 
»Radimo trenutačno na proširenju trgovine, tj. veterinarske ljekarne. Širimo kapacitete kako bismo imali gdje posložiti robu na adekvatan način. Jednostavno, moramo pratiti i konstantno se prilagođavati novim okolnostima tržišta«, zaključuje Vjekoslav Sudarević.
Davor Stojić, rođeni Vukovarac i ekonomist, vlasnik je i direktor Specijalne bolnice Clinic Olymp za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju u Novom Sadu. Preuzeo je kliniku 2016. godine od dr. Dimitrija E. Panfilova, poznatog estetskog kirurga. Iako nije stručnjak u medicini, Davor se usredotočuje na marketing i organizaciju klinike, te uspješno vodi poslovanje. Davorova poslovna filozofija temelji se na pristupu koji kliniku smatra ne samo mjestom za medicinske zahvate već i utočištem gdje se stvara povjerenje i slavi ljepota. Svojim iskustvom u različitim poslovnim područjima Davor uspješno vodi kliniku, naglašavajući važnost ekonomije u svakom aspektu poslovanja. 
»Rad u zdravstvu je kao i svaki drugi. Treba uvezati neke stvari, platiti račune, osigurati financije. Za dobar rad važno je imati dobre stručnjake. Oni se bave pacijentima, a ja se bavim papirologijom, dozvolama, marketingom«, kaže Davor Stojić. 
Oskar Kovač, perspektivni mladi kuhar s iskustvom rada u prestižnim Michelinovim restoranima, odlučio se vratiti u rodnu Suboticu i otvoriti obiteljski restoran Salaš Kovač 1920. Restoran, smješten u bivšoj osnovnoj školi u Maloj Bosni, otvoren je u kolovozu ove godine, nakon što je salaš kupljen u travnju 2021. Oskar, zajedno sa svojom obitelji – ocem Dejanom, majkom Natašom, bratom Oliverom i bratom od tetke Markom Kujundžićem, vodi restoran koji funkcionira kao poljoprivredno gospodarstvo i prima goste samo po zakazivanju.
»Želja nam je zasaditi i vrt gdje bismo uzgajali organsko povrće za potrebe restorana. Možda bude i peradi, a sve ono što nam je potrebno kupujemo od susjeda iz sela, kako bismo ih s jedne strane podržali u njihovoj proizvodnji, a s druge da bismo služili što kvalitetniju hranu iz domaćeg uzgoja (meso, mliječni proizvodi, voće, povrće...)«, ističe mladi kuhar Oskar Kovač.
Marko Tikvicki, stočar i profesor veterinarskim tehničarima u Subotici, bavi se uzgojem starih rasa – podolskih goveda, planinskih buša i ovaca rase vitoroge žuje. On je preuzeo salaš od svog djeda 2000. godine i od tada se posvećuje stočarstvu i konjarstvu. Marko je proširio svoj uzgoj podolskih goveda nakon što je 2014. godine zbog poplava u Obrenovcu bilo teško nabaviti zdravu telad. Cilj mu je očuvanje autohtonih genetičkih resursa i stvaranje brenda visokokvalitetnih proizvoda od podolskih goveda. Svoju strast prema tradiciji i očuvanju autohtonih rasa Marko uspješno kombinira s modernim pristupom u stočarstvu. Razmišlja o budućim planovima koji uključuju otvaranje vlastite klaonice i prerade mesa, te proizvodnju mliječnih proizvoda, s ciljem stvaranja visokokvalitetnih proizvoda koji će biti prepoznati i cijenjeni na tržištu.
»Razmišljam o otvaranju vlastite klaonice i mini pogona u okviru poljoprivrednog gospodarstva, obradi vlastitih goveda i prodavanju male količine mesa. To znači kreiranje brenda i zaokruživanje cijele priče oko proizvodnje podolskih goveda. Ne želim biti konkurent mesarima, želim imati svoju free range govedinu koju će cijeniti određeno tržište. Želim se isticati kvalitetom, jer kada jednom netko proba meso podolaca garantiram da drugo neće htjeti jesti. Budući da buše proizvode izuzetno punomasno mlijeko od oko 6 % mliječne masti, planiram preradu mliječnih proizvoda jer se ne isplati prodavati sirovo mlijeko. Uvijek je bolji viši stupanj prerade vlastitih proizvoda«, zaključuje Marko Tikvicki.
Vladimir Jakšić iz Sonte, elektrotehničar po struci, već 15 godina se bavi kamenoklesarstvom, izrađujući nadgrobne spomenike. Postao je jedini kamenoklesar u selu i okolini nakon što je preuzeo posao od svog prethodnika, koji je otišao u mirovinu. U početku je imao financijsku podršku od roditelja za kupovinu potrebne opreme. Sa suprugom Editom, koja mu pomaže u poslu, Vladimir je uspio izgraditi uspješan obrt. Najveći izazov na početku bio im je hoće li imati dovoljno posla, ali su uspjeli prevladati početne teškoće. Njegov obrt ima najviše posla od proljeća do kasne jeseni, a zimi je sezona mirovanja. 
»U Sonti se zna: do Svih svetih spomenici moraju biti gotovi. Zimi stižu narudžbine, u proljeće kreću radovi, a najviše se radi tijekom jeseni«, kaže Vladimir Jakšić. 
Spomenici se sada izrađuju od prirodnog kamena, koji se uvozi i koji Vladimir nabavlja od trgovaca u Apatinu. Najtraženiji su jednostavniji i jeftiniji spomenici, a cijena zavisi od materijala i dizajna. Vladimir obično radi sam, angažirajući pomoć samo kada ima više posla. Razlike u željama klijenata nisu velike, osim u nekim kulturološkim specifičnostima, kao što su natpisi na zadnjoj strani spomenika kod Mađara u Bogojevu.
Ivan Ušumović