Arhiv tekstova
Vršitelji Božje volje
U nedjelju nakon Božića Crkva slavi blagdan Svete obitelji. Božić našu pažnju usmjerava na Dijete, Božjega Sina, koji odabire doći na ovaj svijet u neobičnim, ali vrlo znakovitim okolnostima. Spasitelj se rađa u štali, prima k sebi pastire te tako poručuje da je došao spasiti svakoga. Blagdan Svete obitelji pozornost usredotočuje na Mariju i Josipa, koji čine Isusovu obitelj. Bog upravo zahvaljujući njima započinje svoj spasiteljski plan na ovako čudesan način. Liturgija kroz svetopisamska čitanja na blagdan Svete obitelji pred nas stavlja dvije obitelji: Isusa, Marije i Josipa, te Abrahama, Sare i Izaka, starozavjetnu obitelj kojom počinje nastanak Božjega naroda Izraela i novozavjetnu obitelj kojom započinje spasenje čovječanstva i uspostava novog Božjeg naroda proširenog na sve ljude. Tako ove dvije obitelji, koje u prvi mah nemaju mnogo zajedničkog, ipak nisu toliko različite, a ono što ih najviše povezuje jest otvorenost vršenju volje Božje.
Abraham
Abraham i Marija su dva najistaknutija primjera otvorenosti volji Božjoj iako ih ta poslušnost šalje u nesigurno. Oni ne mogu znati ishod, osjećaju dozu straha pred onim što ih očekuje, ali je povjerenje u Boga mnogo snažnije i zato pristaju na sasvim neobične Božje zahtjeve. Bog Abrahama šalje u nepoznatu zemlju, on sluša i kreće na put, a zauzvrat dobiva obećanje da će, iako u poodmakloj dobi, on i Sara ipak imati dijete. Abraham je poslušan i vjeran, te Bog ispunjava svoje obećanje. Ipak, Bog ga iskušava tražeći od njega da žrtvuje svog jedinca. Unatoč svemu, Abraham i ovoga puta pokazuje vjernost Bogu i spremnost izvršiti ono što od njega traži. No, Bog ga samo iskušava želeći provjerit njegovu vjernost, a kad Abraham potvrđuje da mu ništa nije ispred Boga, te da je za Boga spreman žrtvovati i svoga jedinca, Bog dijete ostavlja na životu. Bog traži vjernost, a tamo gdje je ima i on vjeran ostaje. Onog koji mu vjeruje nagrađuje čudesima, proslavlja se po njegovu životu. Abraham je samo istaknuti primjer, ali tako Bog radi i u životima nepoznatih ljudi, svakoga od nas, vjernost mnogostruko nagrađuje i sve na kraju izvodi na dobro.
Marija i Josip
Marija i Josip, obitelj Božjega Sina, novozavjetni su primjeri vjernosti i otvorenosti volji Božjoj. Na početku puta izvršavanja volje Božje zapitali su se kako će to sve biti, ali nisu ustuknuli, iako im nije posve bilo jasno što Bog planira i kako će se sve odigrati. Marija, kada je jednom pristala, nije se više predomišljala, iako je bilo teško. Šimun joj proriče bol, proroštvo se ostvaruje kod Isusove muke i smrti, a Marija ni u jednom trenutku nije požalila što je pristala surađivati s Bogom. Josip je uz nju, pristaje biti otac i zaštitnik Božjega Sina pred ljudima, te revno vrši svoju službu. Po njima dvoma Bog započinje svoje spasiteljsko djelo koje će biti dovršeno po smrti i uskrsnuću onoga djeteta kojemu su oni pristali biti obitelj i o njemu se starati. Zato ih se spominjemo uvijek kada je riječ o povjerenju i vjeri u Boga, jer su svojim pristankom na Božju volju zavrijedili biti uzori svakom čovjeku.
Znakovito je ove godine da ovim blagdanom završava kalendarska godina, te nam Abraham, Marija i Josip trebaju biti uzori u godini koja je pred nama. U ovo vrijeme, kada se promišlja o onome što je bilo u prošloj i prave planovi za nadolazeću godinu, kao vjernici možemo se propitati koliko smo sličili ovim istaknutim biblijskim likovima, te odlučiti ubuduće surađivati s Bogom poput Abrahama, Marije i Josipa.
