Arhiv tekstova

Jesam li uz Isusa?

Tko je Isus iz Nazareta, pitali su se njegovi suvremenici. Njegovo naučavanje praćeno čudesima za neke je bio dovoljan dokaz da povjeruju da je on Krist. Mnogi su ga i osporavali, osuđivali ga da krši Zakon i druži se s ljudima upitnog morala. Tako je u narodu nastala podjela kada je u pitanju prihvaćanje Isusa. I danas ga neki osporavaju, a neki u njega vjeruju. Na kojoj strani smo mi? Možemo li hodati po granici i prigodno odabirati stranu? Može li se biti indiferentan?

U Kafarnaumu

Markovo evanđelje opisuje događaj vezan za Isusovo naučavanje u sinagogi u Kafarnaumu (usp. Mk 1,21-28). Evanđelist piše kako je narod bio zanesen njegovim naukom jer je naučavao »kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci« (Mk 1,22). Već po načinu poučavanja Isus se razlikovao od pismoznanaca i ondašnjih učitelja. U njegovu nauku prepoznavao se autoritet koji nijedan učitelj ne posjeduje, niti može posjedovati. To je privlačilo slušatelje i izazivalo njihovo divljenje. Mnogima je bilo dovoljno da po tome u njemu prepoznaju onoga kojega su proroci najavili. Ipak, farizeji i pismoznanci nisu bili spremni prepoznati i prihvatiti Mesiju, pa su Isusa osuđivali zbog načina njegovog naučavanja, te mu upućivali brojne kritike. Još više im je smetalo što se narod njime oduševljava i prihvaća ga i sve je više onih koji ga nasljeduju.
Ono što su njegovi neprijatelji mislili u Kafarnaumu je izrekao zloduh u jednom opsjednutom čovjeku. Međutim, Isus, naočigled naroda ušutka zloduha i zapovjedi mu da napusti čovjeka, što se i dogodilo. Ovaj događaj ostavi još snažniji dojam na prisutne nego dotadašnje naučavanje. Piše evanđelje kako se po svoj Galileji pročulo o Isusu nakon ovog događaja. Ta vijest okupila je još onih koji su ga prihvaćali i slijedili, ali i onih koji su bili protiv njega, te priželjkivali riješiti ga se.

Uz Isusa

Ovo što nam je zapisao Marko nije tek jedan zanimljiv događaj iz Isusova života. Za nas koji ove nedjelje slušamo o ovoj zgodi to je mnogo više. Iako sjedimo na misi u crkvi, ne znači nužno da uistinu prihvaćamo Isusa i njegov nauk. I tada su u sinagogi sjedili i oni koji su bili njegovi nasljedovatelji, ali i oni koji su bili protiv njega. Ovaj događaj nas propituje jesmo li mi prepoznali u Isusu Mesiju, jesmo li mi oni koji će oduševljeno ići za njim ili odbacujemo njegov nauk iz nekog razloga.
Pristati uz Isusa nije samo iz običaja, navike ili nekog sujevjerja doći nedjeljom na misu, niti je dovoljno to što smo kršteni, što ga se sjetimo kada nastupe teškoće. Prihvatiti Isusa kao Krista je slijediti ga svaki dan, kao što su činili njegovi učenici. Biti na Isusovoj strani i onda kada nastupe teškoće i osude, onda kada je neizvjesno što će se dogoditi jer ga ne želimo napustiti. U Isusovo vrijeme bilo je mnogo onih koji su se trenutno njime oduševili, željni senzacije i nečeg drugačijeg, ali su oni brzo od njega otpali, pa kada su nastupila teška vremena stali su uz one koji su vikali »Raspni ga!«.
Mnogo je toga čime će nas Isus i u dvadeset prvom stoljeću oduševiti, ali nemojmo biti ljudi željni senzacionalizma, koji su uz Isusa jer nam trenutno treba nešto drukčije, jer smo trenutno prepoznali njegovo djelovanje, koje nas je oduševilo. Onaj tko je Isusov uz njega je uvijek, časti ga i slavi svojim životom; uz Isusa je i kad moli u suzama, kada nastupe nevolje svoga Učitelja ne napušta nego onda još snažnije svjedoči svoju pripadnost njemu.