Arhiv tekstova
Sjećanja jednog mehaničara na Agrokombinatov OOUR Sloboda
Gospodarska tvrtka Agrokombinat uz Subotice u drugoj polovici prošloga stoljeća upošljavala je 1.200-1.300 radnika. Jedan od njih bio je i Josip Horvat iz Žednika. Radio je on preko 20 godina kao mehaničar u Agrokombinatovoj Osnovnoj organizaciji udruženog rada (OOUR) Sloboda u Malom Beogradu kraj Žednika.
Od gusjeničara do John Deerea
Horvat se na Agrokombinatu zaposlio nakon završene trogodišnje Željezničko-industrijske škole (ŽIŠ) u Subotici s usmjerenjem za automehaničara. Na jednom od OOUR-a kombinata, Sloboda, dobio je posao mehaničara koji je radio od 1971. do 1993. godine.
Kaže kako mu je posao bio popravljati poljoprivredne strojeve – traktore, kombajne i priključne strojeve poput plugova, sijačica itd. Navodi i kako su ga kada se zaposlio dočekali stari gusjeničari, a da su ga iz tvrtke ispratili novi john deerei.
»Gusjeničari koje sam zatekao u Slobodi kada sam se zaposlio ostavili su na mene veliki dojam. Ubrzo su ih zamijenili traktori IMT iz Rakovice. Sjećam se da je bilo puno IMT fergusona 535 pa 539, 533… Kombajni su svi bili Zmajevi i njih sam najmanje volio popravljati, jer su to ipak bili veliki i komplicirani strojevi. Sredinom ’80-ih smo počeli dobivati i john deere traktore sa snagom od 80, 120 i 140 konja, a prvi fergusoni koji su stigli u Slobodu bili su 25 i 35 konjskih snaga«, priča Horvat.
Kako se posao širio i povećavao broj poljoprivrednih strojeva, rastao je i broj uposlenih majstora koji su ih održavali i popravljali.
»U početku nas je bilo 15-ak da bi se povećavanjem broja strojeva povećavao i naš broj. Na kraju nas je u strojarskoj radionici bilo 30-35 majstora. S nama mehaničarima u radionici su radili još i kovači, varioci, bravari, električari, garažeri, magacioneri…«, kaže Horvat i dodaje kako je pored strojara bio poseban sektor ratara koji su radili na njivama, direkcije itd.
Posljednja plaća 1 marka
Za vrijeme jednog običnog radnog dana u Slobodi nastala je i ova fotografija na kojoj se vide njezini radnici. Osim Horvata, koji je u crnoj majici skroz gore, svi su pokojni. Josip Bašić iz Tavankuta čuči, a iznad njega je Miloš Knežević iz Malog Beograda. Pored Miloša, u uniformi portira nalazi se Pajo Kele iz Žednika.
Na fotografiji se vide i jedan od starijih Zmajevih kombajna – zmaj 780 i sijačica na kojoj sjede.
Horvat kaže da je iz Agrokombinata otišao zbog male plaće koja je nagovještavala kraj ovoga poljodjelskog giganta.
»Sve se počelo raspadati ’90-ih. Radnici su masovno davali otkaze, jer je plaća bila jako mala. Moja mjesečna zarada je u to vrijeme bila marka-marka i pol. Kad bi mi stigla plaća, otišao bih što prije u Čantavir da ju zamijenim za dinare s kojima sam mogao kupiti kruh. Stavio bih ga u zamrzivač i tako sačuvao vrijednost plaće. Eto, tako je bilo tih ’90-ih«, prisjeća se Horvat.
Agrokombinat je osnovan 1964., a koncem ’90.-ih je doveden pred stečaj. Imovina poduzeća je privatizirana, a Sloboda gdje je Horvat proveo najveći dio svojega radnog staža sada pripada kompaniji Euro Petrol.
J. D. B.
