Arhiv tekstova

Navjestitelj Evanđelja

Apostol Pavao, iako nije bio jedan od Isusovih učenika, niti ga je uopće osobno poznavao, postaje najveći navjestitelj Evanđelja u povijesti Crkve. On doživljava preobrazbu od progonitelja do širitelja Radosne vijesti. Krist mu se na čudesan način objavljuje i mijenja njegove planove, mijenja cijeli njegov život. Pavao prihvaća da se stavi u Kristovu službu, te je obavlja revno i s jednakom gorljivošću od trenutka obraćenja, pa sve do svoje smrti. Ne dopušta da različite nevolje, progoni, neuspjesi negativno utječu na njegov navještaj. Ostaje dosljedan i ustrajan, svjestan odgovornosti za širenje Evanđelja po svijetu, među onima koji nikada prije nisu čuli za Krista. Ne izgovara se teškoćama, ne opravdava se umorom od prevelikog napora, ne žali se kako se istrošio od velikih nevolja i neuspjeha nego, unatoč svemu, nastoji opravdati Kristovo povjerenje te hrabro propovijeda, riskirajući čak i svoj život. Zato Crkva 25. siječnja slavi blagdan Obraćenja sv. Pavla, podsjećajući vjernike da je preobrazba moguća, ukoliko dopustimo Gospodinu da nas zahvati i mijenja, da svatko može postati navjestitelj Evanđelja, ali ako je otvoren za suradnju s Gospodinom.

Navještaj

Ove nedjelje Pavao u poslanici Korinćanima kaže: »Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tà dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem« (1Kor 9,16). Pavao je svjestan velikih uspjeha svoga navještaja. U mnogim poganskim mjestima osnovane su kršćanske zajednice zahvaljujući njegovom propovijedanju, ipak svjestan je i da je to njegova zadaća koju mu je Bog povjerio. Njegov navještaj je u službi širenja Božjeg kraljevstva, sve što čini čini na slavu Božju i kako bi spasenje, koje nam je zavrijedio Krist, donio što većem broju ljudi. Bog očekuje puno od onih kojima puno daje, a Pavao je puno primio te je svjestan svoje velike zadaće.

Naše svjedočanstvo

Ljudi ne vole da im se nameću dužnosti, a za uloženi trud žele dobru nagradu, tj. plaću izraženu u materijalnim dobrima. To je potpuno suprotno od onoga o čemu Pavao govori kada je riječ o navještaju. Imamo li mi neku obvezu prema Radosnoj vijesti? Naravno, kao kršćani i sami smo dužni biti širitelji Evanđelja i to ne za neku plaću koja se materijalnom koristi može izraziti. Svatko tko ima milost upoznati Boga, tko je svjestan da nam jedino Krist može ponuditi spasenje, ima obvezu tu radost podijeliti s drugima, omogućiti onima koji za to ne znaju da i oni postanu dionici spasenja tako što će upoznati Krista. Naši uvjeti života mnogo su drukčiji od Pavlovih. Sredina u kojoj mi trebamo biti navjestitelji nije više poganska nego sredina mlakih kršćana, krštenih koji ne mare za Boga, onih koji znaju da je Krist Spasitelj, ali ne mare za to, jer su suviše orijentirani na ovozemaljsko. Poslanje modernog kršćanina je suvremenog čovjeka probuditi iz njegove vjerske usnulosti, oduševiti ga za Krista i Evanđelje. To nam je dužnost, a Pavao kaže kako je jao njemu ako ne naviješta. Svi ćemo jednog dana biti pitani o svojim djelima i propustima, zato nemojmo propustiti biti svjedoci Radosne vijesti, oni koji donose Krista u svoju sredinu. I sami smo mnoge milosti primili, dužnost nam je to posvjedočiti u svijetu. Materijalno je prolazno i u vječnosti bezvrijedno, zato plaća od Boga nikada neće biti materijalne naravi. Za Evanđelje se žrtvuje, podnose se nevolje, ali je nagrada vječna. Svijet mora prepoznati u kršćanima da zaista pripadaju Kristu, jedino će tada biti drukčiji.