Arhiv tekstova

Početak muke

Pred nama je Cvjetnica. Tjedan dana prije Uskrsa Crkva se prisjeća Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Narod ga s oduševljenjem dočekuje, no za Isusa to i nije toliko radostan događaj, jer on dolazi u Jeruzalem dovršiti svoje spasenjsko djelo, te zna što ga čeka za koji dan. Tako je i liturgija ove nedjelje nakon obreda blagoslivljanja grančica usmjerena na Kristovu muku, jer je upravo muka i smrt glavni razlog njegova dolaska u Jeruzalem. Sve što se događa usmjereno je konačnom dovršetku njegova poslanja.

Ljubav

Iako se cijele korizme kroz pobožnost Križnog puta prisjećamo Isusove muke, kao da je kroz vrijeme čovjek zaboravio koja je veličina Kristove žrtve za ljudsko spasenje. Pavao u Poslanici Filipljanima podsjeća da je Krist oduvijek postojao u svojoj božanskoj naravi. Kao Sin boravio je u vječnosti s Ocem. I on, Sin Božji, odlučuje utjeloviti se, doći među ljude i donijeti im spasenje. »Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu« (Fil 2,6-8). Dakle, Krist iako Bog, odlučuje postati ljudima sličan. On, Bog, postaje poput jednog Božjeg stvorenja, kako bi čovjeku donio spasenje. A radi spasenja čovječanstva dopušta ljudima, Božjim stvorenjima, da ga ponize i ismiju, da ga tretiraju kao najbjednijeg među njima. I ne samo da im nije zamjerio nego dok umire ponižen i osramoćen, moli za sve one koji su sudjelovali u njegovoj muci. On sam sebe predaje, ne zato što bi to morao, nego zato što njegova ljubav nadvisuje sva ljudska poimanja ljubavi. Zahvaljujući toj ljubavi mi se danas možemo radovati jer smo spašeni, možemo s radošću slaviti Uskrs, jer je on dan Kristove pobjede, dan kada ga je Bog preuzvisio, kada se proslavio i dovršio naše otkupljenje.

Suvremeni vjernik

Cvjetnica nas uvodi u posljednje događaje pred Isusovu smrt. Otkriva ružnu stranu ljudske prirode: koliko je čovjeku malo potrebno da nakon uzvisivanja nekoga ponizi, koliko brzo zaboravlja sva dobra djela i želi nekome najgore, te koliko čovjek može biti slijep za ono što mu Bog objavljuje, jer se lako da zavesti društvenim zbivanjima i riječima uglednika.
Krista su odbacili i ponizili njegovi suvremenici kojima je ozdravljao bolesnike i naviještao Božje kraljevstvo. Napustili su ga u najtežim trenucima i oni koji su mu bili najbliži. Dok slušamo ove nedjelje Evanđelje o njegovoj muci pitamo se kako je to moguće, kako su ljudi mogli biti takvi, te se čudimo kako nisu prepoznali Mesiju. 
No, ovo je dan kada treba zaviriti i u svoje srce. Nama je danas sve protumačeno i jasno. Ipak, i Cvjetnicu i Veliki petak proživljava Isus i od suvremenog vjernika. U nevolji ljudi mu se utječu, mole pomoć i nadaju se uslišenju. Kada se ono dogodi, slave ga kao Jeruzalemci na Cvjetnicu. Ali kada postane nepopularno slaviti Krista, kada društvo njegove sljedbenike odredi kao previše konzervativne i kao takve nepoželjne, kada sljedbenicima Kristova nauka prilijepi etikete neprihvatljive u liberalnom društvu, tada mu okrećemo leđa. Odbacujemo ga da bismo se dodvorili nekom »moćnom« čovjeku, da bismo se svidjeli nekoj društvenoj sredini. To je za Krista novi Veliki petak, kada je ponovno izdan i napušten od svojih, a ponižen od ostatka svijeta. Iako je u mnogim sredinama nepopularno biti kršćanin, nemojmo se svrstavati na stranu onih koji su odbacili i izdali Isusa, našeg Spasitelja.