Arhiv tekstova

Latinović

»Za doba turske bijahu Latinovići uz Vidakoviće, Markoviće, Sučiće i Kaiće pripoznate vojskovogje, a posle turskih i francuskih ratova, postanu tako rekuć silni gospodari ravne Bačke i prvi doglavnici i savitnici kraljevi«, piše Mijo Mandić u članku, koji je objavljen u Subotičkoj Danici za 1908. Latinovići su jedina obitelj koja je dobila monografiju još u svoje vrijeme, tj. kada su predstavljali politički faktor u Bačkoj. Član Povijesnog društva Bačko-bodroške županije Gyula Dudás sastavio je obiteljsku povijest Latinovića: A borsódi és katymári Latinovits-család története (Sombor, 1899.) Također, somborski list Zombor és Vidéke je u više prilika s hvalom pisao o Latinovićima (28. XI. 1901.).

Veleposjednici

Braća Danijel i Stipan (sinovi izvjesnog Tadije) 1719. dobili su plemstvo za ratne zasluge. Od Ugarske dvorske komore dobili su na korištenje Boršod i Leđen. Joso i Ivan Latinović otkupili su 1800. selo Kaćmar od Ugarske dvorske komore i dobili pridjevak »od Kaćmara«. Latinovići su za kratko vrijeme nakon toga proširili svoje imanje do bajskog, subotičkog i somborskog atara. Imali su rezidencije (kaštele, bašte) u Kaćmaru, u Boršotu, u Madarašu, Baji i u Budimpešti. Bili su patroni Kaćmara, Boršoda i Madaraša. Povijest Bačke županije nemoguće je zamisliti bez Latinovića. Vince (1821. – 1886.) i Erno (1854. – 1911.) su bili zastupnici na peštanskom saboru, Pavle (1856. – 1914.) je bio veliki župan Bačke, Ivan (18. st.) je bio kraljevski tajni savjetnik, Gavro (1825. – 1897.) je bio kalački kanonik i naslovni biskup, a Karlo (1800. – 1855.) je bio komesar carski (komesar povjerenik) za Bačku 1849. Također, niz županijskih zastupnika (varmeđaša) dolazilo je iz obitelji Latinović.

Renegati

Dobar poznavatelj Latinovića, Mijo Mandić piše: »Stariji Latinovići su dobro govorili bunjevački i nisu se stidili svoga porekla: ali mladji plemići se pomadjariše« (Naše slovo od 30. X. 1934). Latinovići nisu sudjelovali u preporodu bačkih Hrvata, niti su pomagali rodoljubive inicijative. Neven od 1. VI. 1890. s ogorčenjem piše: »A slavni Latinovići, ti gospodari naši?! e, oni su – s malo iznimkom – od pamtivika s bunjevcima loše postupali… Da smo jim po krvi braća i da smo jih sve do danas uz sve njevo neprijatno ponašanje pram nami u svačemu podpomagali, to su oni zaboravili. Da smo jim po krvi braća i da smo jih sve do danas uz sve njevo neprijatno ponašanje pram nami u svačemu podpomagali, to su oni zaboravili«.

Iznimka

Jedan od rijetkih Latinovića koji se korektno ophodio prema svojoj bunjevačkoj »braći« bio je  Ivan Latinović (1819. – 1892.). Neven od 1. II. 1892. piše: »On je i kao dite i kao mladić gledo i znao kako su stariji Latinovići ko pravi priprosti Bunjevci se nosili i sa ljudma obćili. Za njegova ditinstva nije bio kaćmarac-bunjevac podregjenik, već samostalan gazda, domaćin, pastir il lemeš. Iz ove blažene dobe. – premda se nije više ni on smio Bunjevcem držati, a da ga današnje slobodoumlje panslavom il izdajicom neokrsti, – sačuvo je ništo malo boljega čuvstva i za nas. Bunjevačko pravo, bar u crkvi štitio je očito. Prvenstvo bunjevačko nije dao podrediti, zabašuriti ni za čiju volju«.

Loše gazdovanje

Neki Latinovići su bili na glasu po lošem gazdovanju. Neven od 1. VIII. 1895. s negodovanjem piše kako se Ernest (Nestika) Latinović (1854. – 1911.) ophodi prema imanju koje je naslijedio od predaka: »Nestika Latinović prodo svoje boršocko dobro za 420,000 forinti! Lako je prodavati, kad su čestiti pradidovi stekli! Neznam hoćel’ imat šta prodavati oni što ostanu iza ovaki nedostojnih unuka?«. Drugom prilikom Neven od 1. X. 1896. piše: »Ernest Latinović, saborski poslanik kotara legjenskog, koji je sav svoj imetak utuko, postat će velikim županom u Mošonjskoj županiji«.

Interes za korijene

Veliki župan Sombora Pavle Latinović je možda bio asimiliran, ali ga je itekako zanimalo njegovo hrvatsko podrijetlo. Primjerice, Neven od 1. VIII. 1902. piše: »Povisničko društvo županije Bač Bodrog držalo je sidnicu 3-eg srpnja. Na poziv nadžupana Pavla Latinovića odregjeno je, da se prouču uzroci selitbe naših pradidova. Da nužne podatke iskupi, društvo će poslat jednog člana u Rim i zagrebački franjevački samostan«.